Jedan od najkarizmatičnijih domaćih glumaca, koji igra u filmu ‘Svadba‘ Igora Šeregija čija je premijera iduće godine, govori o novoj glumačkoj avanturi, očinstvu u pubertetu, starenju bez filtera, životu između pozornice Lude kuće i Gorskog kotara – i snovima koje tek treba ostvariti
Kad je Rene Bitorajac objavio prve fotke sa seta filma ‘Svadba‘ redatelja Igora Šeregija, s brkovima zbog kojih bi i Tom Selleck kapitulirao, odmah smo znali dvije stvari: da će film vjerojatno biti urnebesno duhovit i zabavan te da je vrijeme za intervju. Dao nam je riječ - čim se obrije i dođe do zraka, priča je naša. Na fotografiranju se pojavio kao da je s jednog filmskog seta upravo uskočio na drugi, s energijom Jasona Stathama i Vina Diesela. Još frajerskiji, još britkiji, još više - Rene. Apsolutno smo se složili: "zrelost" mu dobro stoji.
Ovaj neodoljivo duhoviti hiperaktivac svjetski je prvak multitaskinga - i to ne od jučer. Još kao klinac je paralelno gutao školu, glumio u dramskoj, završio trubu u osnovnoj muzičkoj, trenirao karate i nogomet. Danas, kao odrasla verzija tog turbo-klinca, i dalje je nezaustavljiv u kreativnosti i stvaranju. Rene nije samo jedan od naših najpoznatijih i najnagrađivanijih glumaca s ozbiljnom karijerom, on je umjetnička institucija s pulsom - glumac, redatelj, scenarist, kazališni poduzetnik, vizionar, i čovjek koji gori na svim frekvencijama. Kad je na sceni ne prestajemo ga gledati. Kad je u kadru hipnotizira. A kad priča, priča sve: duhovito, iskreno, britko i brutalno hrabro. Sa stavom.
Njegovo kazalište Luda kuća je u samo nekoliko godina postala jedna od najluđih i najuspješnijih umjetničkih priča u Hrvatskoj. Iza toga ne stoji čudo već strast, rad i nezaustavljiva energija. Karte su rasprodane po nekoliko mjeseci unaprijed, repertoar živ i prštav. Rene i njegov poslovni partner Branko Đurić Đuro sve su složili vlastitim rukama, srcem i smislom za spektakl. Kad ne gori na pozornici ili setu, Rene hladi glavu u Gorskom kotaru u svojoj privatnoj oazi. Kosi travu, zalijeva vrt, bavi se fizikalijama, piše i misli. Tamo mu kreativnost diše punim plućima. Tvrdi da nije sanjar, ali snove ostvaruje – uporno, neumorno, redom. Pedesete su ga, kaže, iznenadile iz zasjede, ali odustajanje nije opcija. Otvoreno govori o svemu: očinstvu, braku, kreativnim borbama i unutarnjim balansima. Bez zadrške. Bez filtera. Bez straha. I zato je Hrvatska još bogatija zemlja, jer imamo jednog ovakvog čovjeka. Hrabrog, talentiranog, tvrdoglavo iskrenog umjetnika. Koji je sve, ali baš sve, napravio sam.
Upravo ste završili snimanje filma ‘Svadba‘ Igora Šeregija – što nam možete reći o projektu? Kakva je bila vibra na setu i kako je snimanje prošlo?
- Eto, to je primjer besprijekornih preduvjeta. Odličan i duhovit scenarij, brutalna glumačka ekipa, redatelj koji ne ubija glumce i oko sebe okuplja mladu i profesionalnu ekipu. Veliko zadovoljstvo i na trenutak povratak nade da sve može biti i izgledati lako, a da se istovremeno radi izrazito ozbiljno. To je kada u ekipi svatko napravi ono što mora. Imao sam čak osjećaj da se i natječemo mi kao hrvatski glumci s jakom glumačkom reprezentacijom iz Beograda. Puno smo se smijali i družili i nakon snimanja, pogotovo za vrijeme snimanja izvan Zagreba. S Bjelogrlićem sam radio prije 22 godine, s Anđelkom sam radio praktički nedavno, ali s Vesnom Trivalić i Žikom Todorovićem nisam nikada. Ali i mi smo bili u jakom sastavu! Sikavica, Begonja, Aćimović, Sinovčić. Rezultat će se vidjeti već oko Nove godine - najavljuje producent Kelava. Jako sam sretan da sam napokon snimio komediju na hrvatskom filmu. To mi je prva nakon Kako je počeo rat na mom otoku, nekako su me zaredale ozbiljne filmske uloge. U svakom slučaju, vidimo se u kinima.
Što vam je u ranim pedesetima glavni fokus, i u čemu najviše uživate? Što vam puni baterije?
- Malo su me moram priznati pedesete neugodno iznenadile. Malo leđa, malo vrat, malo zglobovi… Odjednom nema više nogometa, nema trčanja, malo se s vremenom podsjećam na svog starog i po nekim stvarima vidim da me vrijeme laganini gazi. Dugo sam držao korak s tehnologijom, sad mi je lakše dati klincima da mi oni nešto na mobitelu ili kompjuteru poslože i tako lagano gubim korak i tu. Što se hranidbenog lanca tiče, ne jedem samo lance (smijeh). Nedavno sam shvatio da neke stvari treba promijeniti. Sad se i s tim borim jer mi se često vrsta prehrane ne poklapa s krvnom slikom.
Očinstvo u pubertetu – ljepote, izazovi, turbulencije? Je li danas teže odgajati klince nego što je to bilo prije i koja je razlika između odgoja sina Gabrijela i kćeri Larise?
- Očinstvo u pubertetu također je jedna vrsta privikavanja na novo i nepoznato, ali mislim da za sada imamo puno sreće. Dobro su odgojeni, jednostavno ne znam na koga su, hahaha. Riješavamo nekako stvari u hodu, borimo se zajedno s njima da nam svima bude lakše. Posložili su si prioritete u životu, u školi su vrijedni, biraju prijatelje, ne puše i ne piju. Fakat ne znam na koga su! Djeca su nekako naglo nestala, sad postoje još dvoje odraslih ljudi u našem stanu. U nekim stvarima je lakše, u nekima teže. Ima tko otići autom po nešto, ali ne možeš doći na red u kupaonici nikako, hahaha. Nismo radili muško žensku razliku u odgoju, iste stvari vrijedile su za oboje. Meni se čak čini da ona narodna: Manje dijete manja briga, veće dijete veća briga kod nas ne vrijedi. U životu im želim da budu bolji, zdraviji i uspješniji od nas. To ti samo roditelj može željeti.
Ljubav, brak i partnerstvo u zrelim godinama - što se mijenja i koji su izazovi?
- Sve se pomalo mijenja. Nekima, kao meni, sve još više sjeda na svoje mjesto, a nekima odlazi u raspad sistema. Sljedeće godine mi je 20 godina braka! Iso Miki, sad sam sam sebe iznenadio. Vrijeme puno izazova, ali i najljepših stvari, osjećaja pripadnosti i naravno, uz odrastanje djece, puno životnog smisla i osjećaja ispunjenosti. Na dobrim temeljima se kuća gradi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....