‘Znam kako je biti stranac u drugoj kulturi, a znam i kako je živjeti s neskladom svog nutarnjeg glasa u odnosu na onaj glas na koji sam se navikla, gdje god u svijetu bila. To iskustvo donijelo mi je s jedne strane osjećaj manje vrijednosti, nerazumijevanje okoline, a donekle i osjećaj anksioznosti‘, iskrena je glumica.
Najizazovnije razgovore vodimo sami sa sobom u gluho doba noći, suočeni s tjeskobom, tugom, ljutnjom, samoćom. Ovih dana se zbog rata u Europi suočavamo s dosad najvećim izazovima po mentalno zdravlje od Domovinskog rata, (baš kad smo se počeli nadati da pandemija jenjava, a mi se vraćamo u staro normalno). Kako se ne bismo izgubili u kolopletu negativnih misli, Nera Stipičević glumica, pjevačica i autorica predlaže svoj umjetnički zaokružen i minuciozno dorađen projekt kao putokaz i vodič kroz ono što Francuzi nazivaju "bijele noći" (les nuits blanches/besane noći).
Riječ je o njezinom podcastu "La fleur de la Solitude", artističkom spoju audio drame i self-interviewa s originalnim soundtrackom u kojem se isprepliću životi dvaju likova. Jedan je mlada umjetnica Freeda, odnedavno stanovnica Pariza, a dolazi iz grada na hrvatskoj obali, dok je drugi starija psihoterapeutkinja Elle, najbolja u Gradu Svjetla kojoj Freeda dolazi po preporuci zbog osobnih problema. Ono što je trebao biti jedan posjet po principu "odradili smo i to" jer je Freeda stipendistica programa umjetničke razmjene i nema baš mnogo novca, pretvara se u druženje od 12 jednosatnih epizoda i početak neobičnog ženskog prijateljstva.
Čitajte i: Poruka unutarnjeg glasa: Glumica Nera Stipičević prvi put govori o izbivanju sa scene
"Svaka epizoda otvara više tema s kojima smo se susreli barem jedanput u životu: anksioznost, empatija, "sindrom varalice", majčinstvo kao izbor, tegobna menstruacija i klimakterij, samozavaravanje, naivnost, pretjerana pristojnost, važnost svakodnevnog održavanja mentalnog zdravlja kreativnošću, kompleksnost ličnosti, važnost vjere i samopouzdanja, utjecaj okoline na razvoj ličnosti, širina pojma ljubavi", otkriva autorica. Projekt je osmišljen u suradnji s umjetnicom i inženjerkom zvuka Andreom Giordani, a kako se hvata u koštac sa psihičkim problemima o kojima rijetko govorimo i najbližima, a kamo li psihoterapeutu (zamoliti pomoć stručnjaka još se uvijek doživljava kao sramota), njezin podcast prepoznalo je i podržalo Ministarstvo kulture i medija. No, većim dijelom ipak je nastao kao njezina osobna investicija.
Osobna art terapija
"Projekt "La fleur de la Solitude" rezultat je moje osobne art terapije. Krenuo je zbog potrebe za osobnim razvojem, a rezultirao je podcastom. Osmišljen je s namjerom da bude moj doprinos društvu čiji pojedinci kroz mono-dijaloški formirane misli možda mogu dobiti neke odgovore za sebe", kaže autorica.
Budući da je 2013. boravila u Parizu na umjetničkoj specijalizaciji, ali i kasnije, kako bi se još više obogatila u umjetničkom smislu, u podcast čiji likovi komuniciraju na engleskom i francuskom jeziku, unijela je mnogo osobnih iskustava.
"Znam kako je biti stranac u drugoj kulturi, a znam i kako je živjeti s neskladom svog nutarnjeg glasa u odnosu na onaj glas na koji sam se navikla, gdje god u svijetu bila. To iskustvo donijelo mi je s jedne strane osjećaj manje vrijednosti, nerazumijevanje okoline, a donekle i osjećaj anksioznosti. S druge strane, iskustvo u kojoj sam se svakodnevno služila stranim jezicima ukazalo mi je na vrijednost moje kulture. Naučila sam zagrliti svoje korijene, ali sam u isti mah postala građanka svijeta koja treba te iste korijene predstaviti drugim kulturama".
Priča o Freedi i psihoterapeutkinji Elle, čiji su najbolji prijatelji biljke, oslikava i odnos osobe koja dolazi po pomoć jer želi da je netko čuje bez predrasuda i onog koji joj pomaže. Nera pojašnjava da je taj odnos varljiv: kreće od nulte epizode, prazne stranice na kojoj ispisujemo svoje novo ja, no poslije više posjeta može prerasti u rutinu.
Čitajte i: Trebate psihološku pomoć, a ne znate kome se obratiti, ovi mladi ljudi znaju
"Tada padamo u zamku sigurnosti. Kako to često biva u životu, počnemo je iskorištavati na vlastitu štetu", otkriva glumica i pjevačica dodajući kako je riječ o priči s misijom pomoći nam otkriti sebe.
Bolja verzija sebe
"Što je u tom procesu najvažnije? Prvi korak je prigrliti samoću" kaže autorica jer tada najjasnije čujemo naše unutarnje biće, autentično ja koje često "zagubimo" trčeći za sitnim zadovoljstvima, uspjehom, pljeskom, povlađivanjem, neispunjavajućim ljubavnim odnosima, gomilanjem materijalnih dobara. S vremenom nesklad između vanjskog i unutarnjeg ja postaje sve veći. Tada osjećamo kako nas nešto u nutrini peče i boli, a ne možemo odrediti što. Prvi korak je osamiti se. I osluškivati sebe: tako je najlakše otkriti što nas i zašto boli te potražiti pomoć.
Čitajte i: Nera Stipičević se vratila nakon dugih sedam godina: Predstavom ‘Cvit samoće‘ oduševila publiku
"Samoća je luksuz dostupan svima, a nažalost samo rijetki uživaju u njoj", zaključuje Nera Stipičević čiji je podcast nastavak višegodišnjeg autorskog putovanja. Naime, njezin projekt je i koncertna predstava "Cvit samoće" nastala u kreativnoj suradnji s njezinom dugogodišnjom prijateljicom, redateljicom Mijom Melcher te s francuskim suradnikom Vadimom Erudaciem, u produkciji Zagrebačkog gradskog kazališta „Komedija“ te umjetničkih organizacija „SOBA2“ i „Teatrum“ pod vodstvom Petra Cvirna. Ukratko, podcast i predstava dio su iste priče o tegobnom putovanju do autentičnog ja - čiji je cilj izgraditi bolju verziju sebe.