Nakladnik Frakture rođen prije 53 godine - i osnivač Festivala svjetske književnosti koji se održava od 3. do 8. rujna u Zagrebu - svoj je hobi pretvorio u posao i najbolje se odmara uz čitanje, a otkriva zašto smatra da se o ukusima treba raspravljati.
Kad ste se prvi put zaljubili - u književnost?
- Postoji jedna anegdota iz mog djetinjstva. Imao sam četiri godine i šetao sam s tetom kada sam ugledao slikovnicu Calimero "Pa to je nepravda" u tadašnjoj knjižari Naprijed u centru Zagreba. Odmah sam zamolio tetu da mi je kupi. Teta nije imala novca, a ja sam na putu do doma, navodno, jako plakao. No, teta je bila pametna i učlanila me u knjižnicu. I tu počinje ljubavni odnos s knjigama.
A kad se dogodila neka druga zaljubljenost?
- Na fakultetu. Kada sam upisao studij književnosti - češki jezik i komparativnu književnost.
Zadnja knjiga koju ste pročitali je...
- "Molitva za Jasenovac" Branka Sömena, knjiga koju trenutačno uređujem.
Je li u redu raspravljati o ukusima?
- To je apsolutno u redu. O čemu bi inače govorili književni kritičari?
Koliko ste knjiga do sada objavili?
- Više od 1000, blizu 1100. Uredio sam više od 500 knjiga.
Tko vam je omiljeni autor?
- Ima ih nekoliko: Amos Oz, Mirko Kovač, Dubravka Ugrešić, svakako Kafka, Danilo Kiš.
Zadnja knjiga koju ste "progutali" je...
- "Crvena kraljica" Juana Gómeza-Jurada. Nedavno smo je objavili.
Kojoj ste se knjizi najviše puta vraćali?
- Bulgakovom "Majstoru i Margariti".
Žanr koji obožavate?
- Recimo to ovako: jako volim dobar SF.
A koji prezirete?
- Niti jedan. Samo lošu književnost.
Što vam se čini da je trend u književnosti?
- Neko vrijeme je to bila autofikcija. Danas sigurno cvjeta tisuće cvjetova. Dominantniji su moćni i jaki ženski glasovi, a to je važno. Kao što je važno i da manjinske grupe osvajaju svoj javni, književni glas. Tako se razvija empatija i shvaćanje svijeta oko sebe.
Supruga Sibila i sin Toma uključeni su u vaš posao - tko kako pridonosi?
- Svi smo non stop u tome. Svi smo bića svega. Ne vjerujem da možemo odvojiti privatno i poslovno. Jedno utječe na drugo. Tko to može odvojiti ima podvojenu ličnost.
Iz koje ste knjige naučili najveću životnu lekciju i koja je to bila?
- Nisam nikada tako razmišljao. Možda je to Frank Herbert, roman "Dina".
Što mislite o uvjerenju da je prva rečenica u knjizi presudna?
- Nije presudna, ali je važna. Važan je naslov, važno je kako se ulazi u knjigu, važna je zadnja rečenica, odnosno kako se knjiga zatvara.
Uređivanje - koje su prve misli?
- To je posao koji je izbornički, selekcijski posao i nosi veliku odgovornost. Mi stvaramo navike i trendove.
Kada i pod kojim uvjetima ćete vi propisati?
- Uz to što pišem esejistiku, kritike sam nekada pisao. Ne osjećam duboku unutarnju potrebu da pišem.
Ipak, zamislimo, kojem bi vaša književnost žanru pripala?
- Obiteljski roman.
Kakav je vaš idealan odmor?
- Idealan odmor je čitanje, ali ne nužno samo za posao, jedan sam od rijetkih koji je hobi pretvorio u posao, i to je velika blagodat.
Idealna zabava?
- Dobar koncert, i rock i klasika i alternativa, kazališna predstava.
Tko najbolje kuha u familiji?
- Svi odlično kuhamo i volimo kuhati, ali rekao bih da je Toma najbolji.
Koji su vam poroci?
- Radoholičar sam.
Volite li jesti junk food kada ste u zadnjim rokovima prije objavljivanja knjige?
- Ne, junk food mrzim svugdje.
Na što biste, bez daljnjeg razmišljanja, potrošili zadnji novac?
- Na obrazovanje.
Koje medije obožavate konzumirati?
- Novine i vijesti u svim oblicima.
Zadnji album koji vas je oduševio?
- Trebao bih slušati više glazbe svakako, no zadnji album koji me oborio tako da sam ga slušao stalno iznova u cijelosti bio je "Black Star" neprežaljenog Bowieja.
Zadnji film koji vas je potresao?
- Filmove zapravo najmanje gledam, zašto - ne znam, ali je tako, no baš me jako uzdrmala Sorrentinova "Božja ruka".