Koliko ste dugo pripremali knjigu ‘Ponovo u kavani Europa: kako preživjeti postsocijalizam’?
- Ovo je ustvari zbirka tekstova koji su nastajali nekoliko godina. Zajednički su im nazivnik promjene u Europi tri desetljeća nakon što je propao socijalistički politički sistem, od iluzija i romantičnih ideja, preko pokušaja imitacije do ogorčenosti statusom ‘drugorazrednih građana’. I zaključka da podjela istok-zapad još uvijek postoji.
Jeste li zadovoljni reakcijama na knjigu?
- U Hrvatskoj je knjiga tek izašla, a u SAD-u, gdje je originalno i objavljena, izazvala je pažnju važnih medija.
Kako podnosite kritike?
- Književne? Zavisi tko ih piše! Osobne? Zavisi tko mi ih upućuje!
Kritizira li vas ponekad i vaš suprug?
- Da, zbog načina na koji vozim auto! On misli da loše vozim pa se živcira i viče: ‘Pazi! Pazi!’ To svakog vozača samo zbunjuje.
A vi njega?
- Da, iz istog razloga! Naime, ako ja vozim loše (što, naravno, nije istina!) - on vozi očajno. I jako se ljuti kad mu to kažem. Ukratko, ako pitate njega ili mene, pravo čudo da oboje uopće preživimo vožnju.
Kako zamišljate svog idealnog čitatelja?
- Vjerujem da je to čitateljica, žene kupuju i čitaju knjige više od muškaraca. Veliko je pitanje bi li se kultura održala bez žena.
Koliko kuharica imate u svojoj biblioteci?
- Ne kuham prema receptima iz kuharica, nego onima moje mame. Ali ih zato skuplja moj muž, najdraže su mu francuske. Nažalost, on ne kuha pa od kuharica za sada nikakve koristi.
Najdraža scena iz vašeg najomiljenijeg filma?
- U ‘Jesenjoj sonati’ Ingrid Bergman je majka dviju kćeri, od kojih je jedna vezana za krevet. U više scena kamera se dugo zadržava na licu te majke i na njemu se očitava čitav niz osjećaja dok je gleda, od boli do sažaljenja, od grižnje savjesti do olakšanja... Veličanstvena je.
Koje vam se scene iz vašeg života najčešće vrte po glavi?
- Slike vrta u Istri i pogleda na okolni pejzaž, koji je prekrasan u svako doba godine.
Zbog korone ste bili u predsmrtnom stanju: osjećate li još neke posljedice?
- Meni se čini da sam se oporavila, ali o ovoj se bolesti još ne zna dovoljno, tako da se zapravo nadam da sam se sasvim oporavila.
Koja vam je osobina donijela najviše nevolja u životu?
Tvrdoglavost, zbog koje sam preživjela teške situacije. Nisam sklona slušati savjete.
Kome biste vi dodijelili Nobelovu nagradu za književnost?
- Robiju K., učeniku II.a razreda jedne splitske škole.
Što trenutačno čitate prije spavanja?
- ‘Čitatelju, vrati se kući’ autorice Maryanne Wolf, prepunu zanimljivih istraživanja o utjecaju digitalnog doba na mozak.
Na koju nespisateljsku djelatnost gubite najviše vremena?
- Na čitanje, s tim da to nije nikakav gubitak, nego dobitak.
Kad ste se posljednji put rasplakali od sreće?
- Kad sam 2004., nakon četiri godine dijalize, dobila bubreg od anonimne žive osobe. Bilo je to u SAD-u.
A od tuge?
- Kad mi je prije godinu dana umrla draga pedesetogodišnja prijateljica, liječnica Duška Dragun.
Što biste radili da ne morate odgovarati na pitanja za ovaj intervju?
- Moj je život živa dosada, ili čitam ili pišem.
Književnu slavu ste stekli; što još želite postići u životu?
- Slava je relativna. Nakon što sam se razboljela, cilj mi je bio da mi dijete završi osnovnu školu, pa srednju, pa fakultet, pa da stane na svoje noge... sada želim dočekati njenu penziju. Vidite koliko sam ambiciozna!