Božićni izlog Saše Šekoranje u Dežmanovoj ulici u Zagrebu postao je tijekom godina stvar zagrebačke blagdanske tradicije. Ono što biste preporučili gostima ovog grada kao urbanu znamenitost koju moraju vidjeti dok šetaju ulicama Zagreba. I zaista je Šekoranja zaslužio takav status u kolektivnoj svijesti građana glavnog grada. Blagdanska kulisa koja nije sladunjava, ali potiče emocije, koja ništa ne sugerira, ali je slobodna za stotine tisuća interpretacija - a sve ovise o onome što je nama.
I prava je sreća što ovaj umjetnik nije odustao od svog izloga niti ove godine, iako je o tome razmišljao. "Puno sam se ove godine premišljao oko izloga, da li da ga radim ili ne. Na kraju sam prelomio da barem ja s tih par metara izloga napravim nešto veselo, ludo i blještavo. Ako ništa drugo, neka djeca gledaju i maštaju, kao što sam i ja nekada", priča Šekoranja i dodaje da mu ni odluka ni izvedba nisu bile lake - sve zbog Covida-19.
"Užasavam ga se, a ništa ne mogu bez tima ljudi. Jedan smo do drugog, jer nema drugog načina da napravite izloge i aranžmane. Nema tu šprance ili nacrta. Moje suradnice Željka i Marjana izgledale su kao svemirke dok su mi dodavale stvari za aranžmane, nosile su i masku i vizire. Dečki su montirali kulise, a ja im preko telefona, s ulice, davao upute. Nije ni Matiji Vuici bilo lako sa mnom dok smo oblačili lutke i pilili im potpetice... O ekonomskom riziku neću ni pričati. Sutra možemo svi u lockdown ako ljudi ne shvate ovo sve ozbiljno... Ali, evo veselja, to je najvažnije", dodaje Šekoranja i dodaje da nije imao poseban koncept izloga u glavi - no, dogodila se ideja.
"Najprije sam nabavio ogromne starinske vitrine, kao iz prirodoslovnog muzeja! Znao sam da ću ih pretrpati instalacijama, aranžmanima, snježnim sovama pod staklenim zvonom, perjem... Starinski, ali pomaknuto. Tako da na prvu shvatiš da ulaziš u nečiji svijet mašte. Nešto između curiosity showa i antikvarijata - filmski i bajkovito".
"Počeo je tada najluđi miks ikad - gdje žene u večernjim haljinama drže na lajni zlate kormorane, a oko njih bliješti svijet od zlata - ispunjen borovinom, zlatnim žitom i svijećnjacima. Optimistično, prenatrpano, duhovito. Prizor izgleda kao slika u kojoj je toliko svega previše da ne znate što ste vidjeli. Znači, opet sam radio teatar umjesto da ljudima lijepo pokažem što mogu kupiti. Tješim se samo da smo već navikli jedni na druge", smije se umjetnik i zaključuje priču o ovogodišnjem izlogu - pticama.
Bijela šuma prepuna rajskih ptica
"I na kraju, opet ptice. I to ne bilo kakve nego rajske, blještave papige, tukani... Izgledaju suludo u bijeloj šumi. A zašto ne? Zapravo, čudim se kako uvijek ima malo Hitchcocka u mojim izlozima. Sve je rafinirano i lijepo, ali ipak je malo spooky. Uvijek postoji ta nelagoda kad vidiš lutke u izlogu, na način na koji ih ne očekuješ. Zapravo, provociram. Volim taj element nepredvidivosti i iznenađenja - da ne bude sve prebanalno i sladunjavo", zaključuje Šekoranja, kojeg vesele reakcije ljudi.
"Drago mi je što moji izlozi pobuđuju interes, to je super i to je najveća nagrada za svakog umjetnika. Druga su vremena, nismo samo u galerijama i muzejima, danas smo na društvenim mrežama, dućanima, na tržištu kao i svi drugi. Komunikacija s publikom postaje sve neposrednija - bez tumača. Nije to loše, dapače, umjetnost prepuštamo osjećajima promatrača i tako treba biti. Puno je demokratičnije nego kad sam počinjao", zaključuje Šekoranja.
"Obožavam zlatno žito! Izgleda toliko moćno kad se isplete vijenac ili napravi svežanj, kao skulptura. Mislim da će to ove godine biti hit. Jedino ubija izrada. Ide jako sporo jer se pšenica mora čistiti, kratiti, plesti... Baš je zeznuto. Moji suradnici imaju flastere po rukama - sve od zlatnog žita.
Čitajte i:
Jeste li čuli za Đardin? U Zagrebu je otvoren prvi hotel za biljke i izgleda prekrasno