Drugu nedjelju u svibnju u mnogim zemljama diljem svijeta obilježava se Majčin dan. Današnja generacija majki pred sobom ima gomilu izazova, a netko je nedavno na društvenim mrežama sve njih duhovito sažeo u sljedeću rečenicu: “Od žena se očekuje da rade kao da nemaju djecu, odgajaju djecu kao da nemaju posao i pritom izgledaju kao da nemaju ni djecu ni posao”. A jedna od žena koje izgledaju upravo tako jest Zagrepčanka Teuta Mesaroš, iako ima i dvoje djece i iznimno uspješan biznis. Njezin frizerski salon jedan je od najpoznatijih u gradu, a poduzetna 40-godišnjakinja uskoro širi poslovanje i seli se na novu adresu, u Centar Kaptol. Uz to je i modna ikona koju na Instagramu prati gotovo 30 tisuća ljudi, ali prije svega supruga te ponosna majka devetogodišnjeg Nikolasa i sedmogodišnje Nadie. O odgoju, poslu, braku i izazovima suvremenog majčinstva razgovarali smo s ovom fascinantnom ženom punom pozitivne energije koja priznaje da i dalje uči kako pronaći vrijeme samo za sebe.
Koja vam je uloga izazovnija - poslovna ili roditeljska?
- Majčinstvo je definitivno izazovnije. Današnja vremena se u mnogočemu razlikuju od vremena u kojima smo mi odrastali. Sve je puno brže i intenzivnije, što je s jedne strane dobro, a s druge baš i ne. Djeci su dostupne informacije koje nama nisu bile, puno brže sazrijevaju i uočavaju... Današnji klinci se brže razvijaju od nas tada i na nama je da se prilagodimo njima, ne oni nama. Protok i dostupnost informacija, internet... sve to pred roditelje stavlja neke nove zadatke i izazove. Nekad kad ih gledam, čini mi se da je i njima svega toga puno previše, a nemaju pojma zašto. Vremena su se toliko ubrzala da mi se ponekad čini da su nemilosrdna prema klincima. Teško im je, a teško je i nama.
Nad glavama djece i roditelja konstantno lebdi kriterij izvrsnosti. Kako se s tim nosite?
- Ne namećem klincima izvrsnost kao imperativ, u školi, recimo. Ne mora biti nikakav 5,0 u pitanju, iako sam svjesna da je to jedan ogroman uvjet za upis u srednju školu. Važno mi je da su moja djeca emotivno i psihički stabilna, da razviju socijalnu inteligenciju... Želim da budu samosvjesni, skromni i da ne misle da su bolji ili lošiji od onog što oni jesu.
Što vam u majčinstvu stvara poseban užitak?
- Jako mi je interesantno promatrati odrastanje svoje djece, pratiti njihove poglede na svijet i kako se oni mijenjaju, slušati njihove reakcije i teorije o situacijama u kojima se nađu. Fascinira me koliko su klinci jednostavni, lijepa je ta lakoća življenja koju djeca posjeduju, a mi smo s vremenom izgubili. Promatrajući njih, promatram i sebe, a tako i sebe još više upoznajem. Mnogo toga mi u vezi majčinstva predstavlja užitak, a najviše ljubav i nježnost koju daju bezrezervno i velikodušno.
Koliko ste zavedeni trendovima majčinstva, odnosno koliko vam ti društveni nalozi idu na živce?
- Cijela ta priča o suvremenom odgoju i metodama modernog načina odgoja dovela me do zaključka da nikad nije bilo teže odgojiti dijete. Čini se kao sudar svjetova, našeg i njihovog, a ta dva su potpuno različita. Oni imaju svijet koji nikad nije bio brži, koji se razvija brzinom munje, a mi imamo najviše posla ikad i još smo k tome umorni od svega. Moraš biti ukorak s njima, ukorak s njihovim razvojem koji je abnormalno ubrzan, a umor od cijelog dana zna biti tako velik da stvarno poželiš klincu dati iPad u ruke za tih pet minuta mira da dođeš sebi od svega. Ali svi ti savjeti, sve te knjige, svi ti suludi internetski članci o tome kako dijete mora apsolutno biti “svoje”, slobodan u svemu, opterećujući su i frustrirajući. Mislim da su mnogi roditelji pobrkali pojmove i to doživjeli kao naputak da djetetu ne treba postavljati nikakve granice. I nije ovo kritika što govorim, imam isti problem, svi živimo u istom svijetu. Djeca trebaju svoje granice, mislim da treba biti strog u nekim situacijama, bez obzira koliko ta riječ zvuči grozno. Moji roditelji su meni i sestrama postavili jasne granice ponašanja dok smo odrastali, podvučene s jako velikom ljubavlju i sigurnošću i, koliko ja vidim našu situaciju, to je sve ispalo dobro. Moderno roditeljstvo se tu negdje gubi, u postavljanju zdravih granica prema djeci.
Što vas prestravljuje u odgoju djece?
- Najviše se bojim toga da možda u najboljoj namjeri ne napravim njima neku veliku “štetu”, a samo zato što ne znam. Mislim da je to problem u svim odnosima, pogotovo u onom roditelja prema djetetu. Ideš u sve otvorenog srca, da njima bude najbolje, da im nešto olakšam, a da možda činim medvjeđu uslugu. Sigurno će mi nekad nešto zamjeriti, to je normalno, kao što i mi možda nešto zamjeramo svojim roditeljima, ali baš da ne stvorim neku veliku traumu iz neznanja.
Kako ste u odgojnom smislu podijelili uloge sa suprugom?
- Krešo i ja se nismo nešto posebno dogovarali što se tiče uloga, to je teško, možda i neizvedivo. Nas dvoje imamo fer i otvoren odnos, poštujemo se i nadopunjavamo i želimo tako i klince odgojiti. Imamo isti mindset po tom pitanju. Želim da gledaju dobru sliku u odnosu, a ne podijeljene uloge. Oboje smo odgovorni, na istom nivou shvaćanja odgoja djece. Uvijek gledam da ga podržim, pa i onda kada mislim da je možda malo pretjerao, stojim iza njegove odluke, ali mu nasamo kažem što mislim i osjećam, bez nekakve drame. Pazim da ne čuju od mene takve kritike prema njemu, a isto tako se i on ponaša prema meni. Nas dvoje smo dosta spontano podijelili uloge što, tko i kad radi.
Kako biste se opisali - stroga/popustljiva, negdje između?
- Negdje između, svjesna sam gdje sam slaba na njih. Kad sam dugo na poslu, budem malo popustljivija prema njihovim željama, a onda, s druge strane, drugo jutro se sjetim toga pa sam opet malo svjesnija što sam napravila. Tako da se trudim balansirati to dvoje. Voljela bih biti stroža.
Posao vam izvrsno napreduje. Što vam se sada, kada se sjetite početaka, čini da je bila “formula uspjeha”?
- Upornost, ustrajnost i kvaliteta. Mislim da ako se držimo te tri stvari ne možemo ne uspjeti u onome čemu težimo.
Biti žena u business svijetu ponešto je izazovnije, da ne kažem teže - kako ste se odgajali i preodgajali u tim procesima?
- Moje stajalište je isto uvijek, moje moralne vrijednosti i principi i moja radna etika meni su usađeni davnih dana kroz odgoj i to mi je uvijek bilo bitno u svim segmentima života, bilo privatno bilo poslovno… Uvijek sam željela, ali i očekivala neki fer odnos, jer sam ja takva. A onda se dogode ljudi koji nemaju iste vrijednosti kao i ja, pa su me takva razočaranja najviše preodgojila i oblikovala u business svijetu. No, uvijek sam se trudila iz toga učiti, bez obzira na bol. Da i dalje vjerujem ljudima, na isti način kao i dosad, da pristupam otvorena srca, ali s malo više promatranja i opreza kada osjetim da nešto možda nije baš kako treba. Znam da je izbor tima najvažniji, da se okružim ljudima koji razmišljaju slično kao i ja, a onda mogu napraviti sve što poželim.
Kako izgleda vaš prosječan radni dan?
- Jutro je klasično, spremanje i pripremanje klinaca za vrtić i školu. Onda se bacam na svoje e-mailove, sastanke koje eventualno imam prije odlaska u salon. U salonu je uvijek jako dinamično, nikad ne završavam u isto vrijeme, nemam fiksno radno vrijeme. Trudim se ubaciti u dan i vrijeme za tjelovježbu, to je sada nova aktivnost koju sam si priuštila. I onda poslije posla jurim doma svojoj obitelji u naše rituale i eventualne dogovore koje imamo. Dan je ispunjen od trenutka kad otvorim oči do kad ih ne zaklopim navečer, ali već sam navikla na taj tempo. Dokle god to sve ovako dobro funkcionira, dokle god osjećam da mogu pratiti taj tempo, paše mi da je tako.
Koje ste lekcije o odgoju preuzeli iz obitelji?
- Mislim da sam blagoslovljena što dolazim iz tako velike obitelji, to mi je uvelike pomoglo da bolje razumijem ljude i različite karaktere ljudi kojima smo okruženi. Nas smo bile četiri sestre, imamo hrpu bratića i sestrični, često smo se družili. I mislim da mi je to sve donijelo puno pozitivnih stvari. Naučila sam se da se za puno stvari moram sama izboriti, jer sam ja bila najmlađa. Nas su roditelji učili da moramo biti pošteni, iskreni prema sebi, a onda i prema drugima i to je nešto čime se vodim kroz cijeli život. Usadili su nam zdrave životne vrijednosti i to mi je najdragocjenije što sam dobila od njih, što ću prenijeti dalje svojim klincima.
A o poslovnoj etici - na koga ste se ugledali kroz život?
- Na ljude koji su prema svom poslu gajili veliku strast, bili oni sportaši, frizeri ili vlasnici hotela. Dokle god imam strasti u sebi da radim ovaj posao na način na koji ga radim, s istim žarom, to će me gurati naprijed. I kad osjetim da to više nije to, spremna sam okrenuti u novi smjer.
Iznimno ste dotjerani, što vam predstavlja moda?
- Kroz nju izražavam svoje raspoloženje i stanje. Sve ovisi o danu, kakav je tempo, imam li tri sastanka ili samo jedan, pa se onda tako i odjenem i stiliziram. Ako jurcam po gradu, onda sam više casual, ali ako imam samo jednu stvar, ili ne moram puno toga, dam si oduška i dotjeram se.