Svima koji nisu navikli na rad od doma - nadolazeći period zasigurno će predstavljati pravi izazov. Istovremeno zadržati fokus i koncentraciju na posao, pored prašine koju inače ne vidite ponedjeljkom ujutro na danjem svijetu južne strane svog dnevnog boravka, pored živahnih klinaca vrtićaraca (ili školaraca) i s njihovim: "Ja bi' vode", "Ja sam gladna", "Imaš što za grickat", "Obriši mi guzu" i omiljene nam svima "Meni je dosadnooooo" - NIJE LAKO. Ali nije ni nemoguće.
Kroz svoj radni vijek, u fazama sam često radila od doma, kao freelancer. Prvi puta nakon što sam tek rodila, moja Lili još nije išla u vrtić, niti jaslice, a bila sam i bez "baka servisa" pa sam radila od doma, doslovno od trenutka kad sam se vratila iz bolnice. Bio je to težak period prilagodbe multitaskanja i bio je pun pogrešaka koje su me koštale vremena, novca, ali i samopouzdanja (da, dobro ste pročitali - i samopouzdanja!).
Ništa ne zahtjeva više discipline kao rad od doma!
Bila sam i ja u šopingu, ali ne hrane!
Toliko je stvari koje vam odvraćaju pažnju, da je 'multitask' mode nužno ISKLJUČITI ODMAH! A cijelu stvar dodatno i značajno komplicira činjenica da su klinci s vama… Zato kada smo prošli tjedan dobili info o tome da se zatvaraju vrtići i kad su svi (normalni i neiskusni u radu od doma) pohrlili u šoping opskrbiti se namirnicama, ja sam (ne šalim se!) odmah otišla u hobby shop kupiti 'sastojke' zbog kojih bi mogla imati koliko-toliko normalan radni dan. I kupila sam vreću raznih sitnica koje bi moju sedmogodišnjakinju mogle zaokupiti i omogućiti joj kvalitetno vrijeme za pametnu igru i zabavu, a meni vrijeme u kojemu se (relativno) nesmetano mogu posvetiti poslu. Jer opcija gledanja TV-a cijeli dan - ne dolazi u obzir!
Ok, sad kad sam riješila višak slobodnog vremena za Lili, mogu stati i kupiti nešto od namirnica za fridž (tim redoslijedom :)).
A sad nešto konkretno
Nego, što sam konkretno naučila o radu od kuće, a bilo bi super-korisno da mi je netko rekao, po mogućnosti da me je uzeo za ruku, posjeo i naglasio da je JAKO VAŽNO DA SADA DOBRO SLUŠAM, je sljedeće:
Skini pidžamu!
Znam, zvuči banalno! I prvih par dana tako nevino i simpatično (kasnije više nije!). Naime, dok sam još bila neiskusna s radom od doma, upala sam u jedan začarani krug 'ne presvlačenja'. Doslovno je bilo situacija kada bih samo preko pidžame obukla kaput i otišla na tržnicu ili kratko izletjela iz kuće. Naravno, to je bila ta ista pidžama zaflekana od 'bljuckanja' bebe, s rukavom umočenim u kavu i hlačama pošpricanim umakom od rajčice. S vremenom, toliko sam se zapustila - da je to bilo strašno! Nepostojeći kriteriji za #goodhairday, svaki dan je #nomakeupday (ali ne na onaj simpatičan način, nego… hajdemo se pokušati sjetiti jesam li se danas umila… ma ok ako nisam, već je 22 sata, kad Lili zaspi, otuširat ću se i to je to… ne računajući da ću i ja zaspati skupa s njom pa ono… #ooooops!)
I zamislite taj tempo, otprilike šest mjeseci u kontinuitetu.
Izrast na kosi, ružni nokti, manjak aktivnosti, činjenica da se nisam vidjela u ogledalu sređenu još od lani - značajno je utjecalo na moje samopouzdanje. Došlo je do toga da nisam niti željela ići na neka druženja jer bi taj izlazak bio cjelodnevni projekt - dok se dovedem u red, da izgledam iole pristojno. Naravno, rad od doma u vrijeme koronavirusa ima drugi teret i ne razmišljamo o tome kako ćemo "izgledati" kad sve to prođe, jer najvažnije je zdravlje… Ali, proći će i tada ćete htjeti biti u svom najboljem izdanju jer nas čekaju sva druženja koja ćemo htjeti nadoknaditi s voljenima.
Rutina mora ostati ista!
Dakle, sad kad sam prepametna, znam da kad je rad od kuće u pitanju - rutina mora ostati ista.
Mozak voli rutine i sve su mu to signali da je sve 'normalno' i da nema vremena za "šaranje" po kuhinji, spavaćoj sobi i TV kanalima.
Zato sam danas ustala, otuširala se, stavila čak i maskaru (wink wink) i TEK ONDA krenula s danom. Ako netko želi Skype call, nema problema, Samo promijenim majicu i spremna sam…
Nema multitaskanja. Radno vrijeme je radno vrijeme!
Ja jesam kraljica multitaskanja, ali NE i kad je u pitanju rad od doma. Što se tiče posla, postigla sam to da sam znatno produktivnija doma, nego u uredu. Jer mi je apsolutno sve tempirano i malo što mi odvraća pažnju. Čak i u varijanti s djetetom doma (jesam spomenula hobby shop?) Danas radimo kaširano uskršnje jaje - projekt od dva sata!! Ustala sam ranije da joj sve pripremim (upute za kaširana jaja stavit ćemo na kraj članka #nemanačemu) i nakon doručka sam joj rekla da ovih dana radimo ukrase za Uskrs. Toliko se oduševila kaširanom pisanicom, da je odlučila napraviti i jednu za vrtić i jednu za poslati bakama i dedama (ča-čing!) To je otprilike cjelodnevni projekt: malo radimo, malo spremamo taj nered. Žao mi je što sam posljednju kilu brašna potrošila na to, ali nema veze, isplatilo se.
Priprema je pola posla!
Dakle, da biste izbjegli multitaskanje, kao manje pametna ja iz prošlosti, radije sve pripremite dan ranije. Primjerice, ja sam jučer skuhala ručak za danas, tako da se time ne gnjavim. Oprala sam mašinu veša i sve što treba po stanu - odradila sam jučer. Jutros sam samo pripremila standardni doručak i Lili prezentirala današnje aktivnosti (koja zna da ju snimam i upravo misli da će svi na 'internetima' to vidjeti pa je jako ponosna na svoje jaje :)).
I to je to, moje radno vrijeme je do 17 sati, u tom periodu nemam što raditi po stanu.
Nered može čekati 17:30, veš za peglanje može čekati večer… I tako dalje.
Blitz lekcija svima nama
I za kraj… Ok, ništa nije normalno, realno. Ne samo da radimo od doma, nego i pojačano brinemo za svoje zdravlje, i zdravlje svih ljudi… Voljenih, poznatih i nepoznatih. Neizbježne su manje distrakcije po pitanju praćenja statusa oko koronavirusa u našoj zemlji, ali je uistinu sada - više nego ikada prije - važno vidjeti širu sliku stvari i vidjeti koje dobro možemo iz toga naučiti. I još važnije, što od toga možemo nastaviti primjenjivati kada sve ovo prođe. Zato, hajdemo u ovom periodu iskoristiti vrijeme i naučiti se brinuti o svome zdravlju i tijelu svaki dan. Hajdemo naučiti razgovarati i biti blagi jedni prema drugima. Možda nam je baš pandemija trebala da se naučimo suosjećanju, da se prisjetimo koliko je zajednica bitna i koliko svaki ljudski život vrijedi. Neka nam i planeta malo odahne od nepotrebnih zagađenja, iskoristimo ovo vrijeme da se educiramo o ekologiji, zdravim namirnicama i novim životnim navikama koje bi bilo dobro usvojiti. Ovo nam je svima jedna blitz lekcija koliko smo krhka bića i koliko smo svi jednaki u svojoj različitosti. Sve je normalno, i sve će biti kako treba biti. Ali oprezno i sa strahopoštovanjem prema svemu što se događa.
IDEJA DANA: RADIMO KAŠIRANA JAJA - PISANICE
Trebat će vam:
- brašno
- voda
- balon
- stari papir
- kistovi
- vodene boje
- šljokice…
Od brašna i vode pripremiti gustu smjesu, kao za palačinke.
Napuhati balon do željene veličine.
Premazati balon smjesom i na to lijepiti komadiće papira (i tako tri do pet slojeva)
Na posljednji sloj staviti željene ukrase… Obojiti, posuti šljokicama… Dajte mašti na volju. Ostaviti 48 sati da se suši i voilaaa… Imate ogromnu pisanicu. Kad se smjesa osuši, balon možete prerezati, koristiti ga kao vazu za cvijeće i sl. (Evo jedan lanjski primjer, koji sam skinula sa Storija, jer Instagram pamti… Dok nam se ovogodišnja pisanica ne posuši, pohvalit ćemo se :))