IZRAVNO IZ JAPANA

Zrinka Grancarić: ‘Radi se od jutra do sutra! Na dan otvorenja legla sam u dva ujutro, a već u šest ujutro snimala‘

HRT-ova voditeljica od 19. srpnja boravi u glavnom japanskom gradu gdje uživo prati najposebnije Olimpijske igre do sada. Za Gloria.hr ispričala je kako to izgleda iza sportskih terena te zbog čega ju je Tokio očarao na prvu.

Plavokosa voditeljica i jedno od zaštitnih lica nacionalne televizije javila nam se iz Tokia kamo je otputovala s hrvatskom medijskom delegacijom. Iako zbog silnih obaveza, ali i rigoroznih epidemioloških mjera, još nije stigla uživati u gradskim atrakcijama, prepuna je dojmova o japanskoj prijestolnici.

Za koga od naših sportaša najstrastvenije navijate?

Zna se da je moje srce uz jedriličare, no radujem se nastupu svakog hrvatskog sportaša, šteta je jedino što nam je delegacija tako mala. Broj sportaša koje imamo u Tokiju zaslužuje ozbiljnu analizu i promišljanje kud ide hrvatski sport, je li to splet okolnosti ili imamo ozbiljni problem.

Kako vam izgleda jedan radni dan na Igrama?

Radim od jutra do sutra. U pravilu s obavezama startam već iza 8 sati. Na dan otvaranja sam radila do dva ujutro, u četiri legla u krevet i u šest se ustala da bi otišla na streljaštvo. OI su uvijek zahtjevne. Slobodnog vremena gotovo da nemam.

image
Privatni album

Koje su sve konkretno vaše obaveze ?

Sve što treba. To je tako uvijek na Olimpijskim igrama. Jako je puno posla, puno sportova, a naša ekipa nikad nije brojčano prevelika, tako da uvijek trčimo po cijele dane. Prenosit ću dio streljaštva, jedrenje, odbojku na pijesku, raditi reportaže, intervjue sa sportašima, i jako se radujem prijenosu zatvaranja Igara.

Čitajte i: Martina Validžić otkriva kakav režim vlada na OI: ‘Iz hotela smijemo samo na petnaestak minuta, maske i na otvorenom‘

Puno se pisalo o rigoroznim pravilima za medijske predstavnike na OI. Kako to izgleda u praksi?

Mjere su vrlo stroge – mimo službenog protokola ne smiješ ništa ni nigdje, u protivnom gubiš akreditaciju i ideš momentalno kući. To nitko nije lud riskirati pa smo poslušni. Treba obaviti posao. Maske su obvezne svugdje, pa i na otvorenom, ne smijemo se služiti javnim prijevozom, isključivo službenim. Lokacija na mobitelu nam mora biti stalno uključena, jedini „luksuz“ koji imamo je da smijemo otići u trgovinu hranom, i to pod uvjetom da se u roku od 15 minuta vratimo u hotel. No, ako sve bude kako treba ta ograničenja nam padaju 3. kolovoza i idemo u pohod na Tokio! Ako budemo imali snage, jer to je već visok datum Igara.

image
Privatni album

Koliko su epidemiološke mjere strože u odnosu na Hrvatsku?

Japan živi slično kao i Hrvatska, ugostiteljski objekti se zatvaraju nešto ranije, zabranjene su im karaoke, što je njima mislim najveća kazna, maske se nose na otvorenom, ali to za njih nije toliko neobično. Živi se prilično normalno.

Kakva je procedura pri ulasku u zemlju?

Isključivo su sudionici Olimpijskih igara mogli ući s potvrđenim akreditacijama. Morali smo se dva puta testirati na Covid prije putovanja i ispuniti hrpu obrazaca, instalirati aplikacije koje prate naše kretanje i u koju unosimo zdravstveno stanje. HRT je za svoje djelatnike organizirao cijepljenje, svi mi koji smo putovali za Tokio smo se prvi cijepili, još u svibnju.

image
Privatni album

Jeste li možda preboljeli koronu?

Nisam, bila sam dva puta u samoizolaciji prošle zime, ali bez ijednog simptoma. Rekla sam, tko me još jednom spremi u samoizolaciju, čut će me! (šala, op.a.)

Je li ovo vaš prvi posjet Japanu?

Da, od zemalja istoka do sada sam posjetila Kinu, Tajland i Kambodžu. Japan mi je bio velika želja, doduše u drugačijim uvjetima, ali treba iskoristiti maksimum od onog što je moguće.

image
Privatni album

Jeste li uopće uspjeli razgledati Tokio? Kako vas se dojmio?

Jedino iz autobusa. Srećom da su borilišta dosta raštrkana tako da se prilično vozimo pa na taj način nešto i vidimo. Grandiozan je, jednom riječju sve je ogromno, svaki metar je izgrađen, ali svejedno ima puno zelenila. Prometna infrastruktura je fascinantna, ali zanimljivo nitko u prometu ne trubi. Nigdje nema kanti za smeće, svatko svoje nosi kući. Jedva ga čekam istražiti.

Imate li nekih posebnih planova: što biste voljeli vidjeti, koju hranu okusiti...?

Uh, štošta želim! Htjela sam napraviti geisha makeover, otići na najveću svjetsku ribarnicu, gdje se dnevno prodaju tone i tone morskih plodova, vidjeti naravno i noćni život Tokija, i njihove kvartove lude mode, Shibuya raskrižje na kojem u jednom trenutku 3000 ljudi prolaze preko pješačkog... Ali to je jako ambiciozno čak i za normalne OI, a kamoli ne za ove pandemijske. Imamo jedan jedini potpuno slobodan dan kad Igre završe i planiram ga iskoristiti za posjetiti grad Kyoto koji još uvijek predstavlja tradicionalni Japan.

Kad se vraćate u Hrvatsku?

Plan je 10. kolovoza. Za uspomenu na ove moje čevrte OI sam si kupila magnet. To je jedino što uvijek nosim kući s putovanja. Nisam od gomilanja.

Linker
26. rujan 2022 14:09