U Zagrebu i njegovoj okolici nema mnogo vinograda, pa tako ni vinogradara koji su nekad na obroncima Medvednice vrijedno obrađvali svoje trsove. Jedan od rijetkih na ovom području zagrebački je glumac Zlatko Ožbolt, koji je osamdesetih preuzeo mali obiteljski vinograd u Šestinama, gdje je nekada rasla kraljevina, a danas njemu omiljeni traminac.
Rad u vinogradu najdraža mu je relaksacija, ali i puno ljepši posao od podrumarstva. Obrađuje ga sam, a kolege iz zagrebačkog kazališta Komedija pomažu mu u berbi, nakon koje obično nešto fino skuhaju.
Ove godine kao osobito vrijedan berač izdvajao se Hrvoje Klobučar, s kojim glumi u predstavi “Bila je to ševa” te 7. studenog otvara festival komedije “Bobijevi dani smijeha”. A 11. studenog berači će se ponovno okupiti kod Zlatka Ožbolta kako bi proslavili Martinje i ocijenili njegov mošt iz kojeg bi za koji mjesec trebalo nastati vrhunskovino. “Prelazak” mošta u mlado vino obično se slavi uz neko pečenje, no na stolu Zlatka Ožbolta naći će se vjerojatno i nešto iz lonca, jer dok se jelo krčka, dečki se najbolje zabavljaju.
Kako se u vama rodila ljubav prema vinogradarstvu?
- Bilo mi je žao da naš mali vinograd propada, a i bolje je popiti provjerenu kapljicu koju čovjek sam napravi.
Čitajte i: Svjetska prvakinja u džudu majstorica je pravljena zdravih varijanti slastica na poseban način
Što se kod vas jede nakon berbe?
- Uglavnom čobanci i gulaši, nešto što se krčka u loncu dok berba traje. Ove godine to je bio gulaš od mladog vepra, čije sam meso dobio od šestinskih lovaca.
Što vi volite jesti?
- Obožavam iznutrice, i to apsolutno sve - od fileka, mozga, brizli, bijelih bubrega, rajžleca, bikovih jaja, kravljeg vimena... To je hrana mog djetinjstva. Odrastao sam, naime, u selu Barilović nedaleko od Karlovca, gdje je moja tata radio kao veterinar. A kako u vrijeme mog djetinjstva nije bilo zamrzivača, a i hladnjaci su bili rijetkost, od životinja se jelo baš sve.
Znači, ne možete bez mesa?
- Volim meso, ali mogao bih živjeti i bez njega. Jedino bih se morao malo educirati o nekim novim jelima i korištenju namirnica koje mi dosad nisu bile u fokusu. Ovako mi je najjednostavniji i najbrži ručak - odrezak na naglo, s malo maslaca i zelenom salatom.
Gulaš od vepra
SASTOJCI
- 1 kg mesa od vepra - vrat, plećka
- 3 veća luka
- 3 mrkve
- 1/2 korijena celera
- 1 korijen peršina
- 1 l crnog suhog vina
- 1 l goveđeg temeljca
- 1 konzerva (850 g) pelata
- 2-3 lista lovora
- 3-4 suhe šljive
- 2 peperončina
- 2 žlice mast
- sol, papar
PRIPRAVA
Povrće očistiti i narezati na kolutiće. Luk usitniti, a meso narezati na kockice, posoliti ga i popapriti. Zagrijati lonac, otopiti mast te dodati meso. Peći miješajući dok se meso ne zapeče i ne pusti vodu. Pustiti da voda ispari pa podliti s 1-2 dl vina te pirjati dok vino ne ispari. Ponoviti postupak dva puta pa meso izvaditi i ostaviti sa strane na toplom.
Na masnoći prepržiti luk dok ne požuti te dodati povrće. Pirjati sve zajedno oko pola sata dok povrće potpuno ne omekša pa u posudu vratiti meso. Podliti ostatkom vina i temeljcem, dodati začine i pelate te pustiti da prokuha. Smanjiti vatru i kuhati sat do dva, dok meso ne bude mekano. Umak po želji zgusnuti brašnom. Servirati s domaćim njokima.