Jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj slavi deseti rođendan: Upoznajte ženu koja ga vodi od prvog dana 

Kada je prije deset godina u Karlovcu otvorena Aquatika, prvi i do sada jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, bilo je i onih koji su se pitali kome uopće treba akvarij s ribama koje ionako plivaju u našim rijekama. No pokazalo se da štuke, somovi, šarani i druge slatkovodne ribe itekako izazivaju zanimanje, pa je Aquatika u međuvremenu postala jedna od najprepoznatljivijih karlovačkih atrakcija koju posjećuju gosti iz cijelog svijeta. Idući tjedan akvarij slavi deseti rođendan, a razloga za slavlje ima i njezina ravnateljica Margarita Maruškić Kulaš, koja je na čelu ustanove od samog početka. Rođena Istrijanka, odrasla uz more, priznaje da je prije dolaska u Karlovac mnogo bolje poznavala morski nego riječni svijet, no posao ju je toliko zainteresirao da je u međuvremenu završila i specijalistički studij ribarstva. Danas o slatkovodnim ribama zna mnogo više nego što je ikada očekivala, ima i svoje miljenice, a tijekom deset godina naučila je i da se od riba može ponešto naučiti o ljudima. Jer i među njima ima znatiželjnih, povučenih, teritorijalnih, ali i pravih timskih igrača.

U razgovoru za Gloriju otkriva kako je Aquatika od projekta u koji su mnogi sumnjali postala ponos Karlovca, što je bilo najteže u njezinu vođenju i zašto ni nakon deset godina ne namjerava usporiti.

 Jeste li zadovoljni onime što ste postigli i koliko se današnja Aquatika razlikuje od one koju ste preuzeli 2016. godine?

 Jako sam zadovoljna, iako je važno uvijek vidjeti prostor za nešto novo i bolje. Kada sam 2016. godine došla u Aquatiku, dočekao me ambiciozan i odlično osmišljen projekt, ali od njega je tek trebalo stvoriti ustanovu koja će stvarno zaživjeti. Rekla bih da je upravo to najveća razlika između Aquatike tada i danas. U ovih 10 godina smo početni potencijal uspjeli ostvariti, a u mnogim segmentima i nadmašiti. Posebno sam ponosna što Aquatika nije ostala turistička atrakcija koju jednom posjetite, nego je postala mjesto na koje se ljudi vraćaju, na kojem djeca uče, znanstvenici istražuju, a naši sugrađani dolaze na izložbe, događanja, druženja ili jednostavno popiti kavu uz Koranu. Ono što se nije promijenilo jest naša temeljna ideja – približiti ljudima bogatstvo slatkovodnog svijeta Hrvatske i pokazati vrijednost naših rijeka. Danas tu priču pričamo na puno načina, kroz edukaciju, znanost, zaštitu prirode, turizam i suradnju s lokalnom zajednicom.

Sjećate li se kakve su bile prve reakcije i koliko vam je bilo teško uvjeriti ljude da akvarij može postati ozbiljna turistička atrakcija?

 Aquatika je bila nešto potpuno novo i drugačije, što je poticalo jako puno pitanja, od toga kome uopće treba slatkovodni akvarij do toga tko će dolaziti gledati ribe koje ionako žive u našim rijekama. Pritom je bilo najteže pokazati što Aquatika može biti i zato je otvorenje bilo tek početak. Trebalo je od početka osmišljavati i razvijati sadržaje, stvarati razloge za ponovni dolazak i pokazati da je slatkovodni akvarij puno više od turističke atrakcije. Deset godina od otvorenja ponosna sam jer je Aquatika postala mjesto koje posjećuju ljudi iz cijelog svijeta, a Karlovčani doživljavaju kao dio identiteta grada i ponosni su na „našu Aquatiku“. Za mene je to najveća potvrda da smo uspjeli.

Prije dolaska u Aquatiku imali ste dugogodišnje iskustvo u turizmu. Što vam je u početku bilo najteže?

 Iskustvo u turizmu mi je bilo korisno, ali Aquatika je od početka bila nešto potpuno drugačije. Nije to samo turistička atrakcija, nego kompleksni sustav koji u isto vrijeme mora zadovoljiti visoke standarde brige o životinjama, edukacije, zaštite prirode i poslovanja. Trebalo je puno učiti, donositi odluke, okupiti tim stručnjaka i paralelno graditi prepoznatljivost nečega što do tada u Hrvatskoj, ali ni u ovom dijelu Europe, nije postojalo. Bilo je trenutaka kada sam se pitala jesmo li uopće spremni uhvatiti se izazova koji je pred nama, ali bila sam svjesna da ne mogu imati spremne odgovore na sva pitanja koja me tek čekaju. Najvažnije je bilo imati povjerenje u stručnjake koji čine Aquatiku i koji svojim znanjem, predanošću i entuzijazmom svakodnevno daju smisao cijeloj priči.

Zanimljivo je da ste se, nakon uspješne karijere u turizmu, odlučili dodatno obrazovati i završiti specijalistički studij ribarstva. Što vas je potaknulo na taj korak i koliko vam je novo znanje pomoglo u vođenju Aquatike?

 Jako brzo sam shvatila da iskustvo rada u turizmu i menadžmentu, koliko god bilo važno i korisno, nije bilo dovoljno za potpuno razumijevanje svih specifičnosti ovakve ustanove, jer Aquatika nije klasična turistička atrakcija. Iza onoga što naši posjetitelji vide vrlo je složen i zahtjevan sustav, a u njegovu su središtu živa bića. Tako je iz moje želje da bolje razumijem svijet kojim se svakodnevno bavimo, ali i kvalitetnije komuniciram sa stručnjacima s kojima svakodnevno surađujem, prirodno došla odluka o dodatnom obrazovanju. Studij mi je donio i nova stručna znanja i drugačiju perspektivu pa danas još bolje razumijem važnost Aquatike u očuvanju naših slatkovodnih ekosustava, ali i vjerujem da je važno vlastitim primjerom pokazati da učenje nikada ne prestaje, bez obzira na godine, iskustvo i poziciju na kojoj se u nekoj fazi života nalazimo.

Aquatika je tijekom deset godina privukla stotine tisuća posjetitelja i postala jedan od prepoznatljivih simbola Karlovca. Koje poslovne odluke smatrate presudnima za njezin uspjeh?

Mislim da je jedna od najvažnijih odluka bila da Aquatiku od početka ne promatramo samo kao turističku atrakciju, nego kao ustanovu koja ima puno širu ulogu. Turizam je važan dio našeg poslovanja, ali jednako su važni edukacija, očuvanje prirode, suradnja sa znanstvenom zajednicom i povezivanje sa stanovništvom, ljudima u čijem gradu živimo. Bilo je važno i kontinuirano ulaganje u ljude i razvoj novih sadržaja, jer nismo željeli da Aquatika postane mjesto koje se posjeti jednom, nego prostor u koji se ljudi vraćaju i u kojem uvijek mogu nešto novo naučiti i doživjeti. Paralelno smo se trudili razvijati dugoročno održivo poslovanje, jer se uspjeh ovakve ustanove ne može mjeriti samo brojem prodanih ulaznica. Mislim da je iskorak u znanost bio vrlo važan trenutak. A što bih danas napravila drukčije? Možda bih drugačije postavila neke procese. Razvijali smo ustanovu kakva ne postoji u Hrvatskoj pa smo puno toga učili kroz praksu. Pritom su se neke odluke pokazale ispravnima, a neke stvari bih s ovim iskustvom i vremenskim odmakom sigurno napravila drugačije.

Nedavno ste dobili međunarodno priznanje za doprinos cjelogodišnjem turizmu. Koliko je teško privući posjetitelje izvan glavne turističke sezone?

 To je kontinuirani izazov za većinu turističkih destinacija, ali naša je prednost od samog početka činjenica da naš sadržaj nije vezan uz godišnje doba ni vremenske prilike. Slatkovodni svijet je jednako zanimljiv u siječnju i u srpnju i to nam omogućuje da budemo aktivni tijekom cijele godine. Ipak, činjenica da smo otvoreni svaki dan u godini osim Božića, Uskrsa i Nove godine sama po sebi nije dovoljna. Ona traži kontinuirano osmišljavanje ponude, edukativnih programa, radionica, tematskih događanja i niza aktivnosti koje različitim skupinama posjetitelja daju dodatni razlog za dolazak. Nama su posebno važne škole, vrtići i organizirane grupe, ali i lokalna zajednica kojoj smo s godinama postali mjesto susreta, učenja i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena. Naravno, važna nam je i suradnja s turističkim sektorom, kao i povezivanje Aquatike s ostalim sadržajima koje nude Karlovac i okolica, jer nijedna destinacija ne može graditi cjelogodišnji turizam pojedinačnim atrakcijama, nego raznolikošću ponude cijele destinacije. Svako priznanje, a posebno međunarodno, u tome nam je važno jer potvrđuje da smo na dobrom putu. To je priznanje našem timu i svemu što smo razvijali proteklih deset godina, ali i poticaj da nastavimo stvarati nove razloge zbog kojih će nam posjetitelji i dalje dolaziti.

Planirate li možda nove sadržaje koji bi mogli privući još više publike i potaknuti posjetitelje da se ponovno vrate?

Naravno, na tome stalno radimo. Aquatika je od početka zamišljena kao mjesto koje se kontinuirano razvija i koje posjetiteljima uvijek može ponuditi nešto novo. I nakon deset godina nam je važno razmišljati kreativno, jednostavno nemate prostora za pauzu. Fokusirani smo na razvoj edukativnih sadržaja, tematskih programa i događanja koja posjetiteljima daju priliku da slatkovodnim svijetom zaplivaju na drugačiji način i da otkriju i pamte Aquatiku kao prostor učenja, istraživanja i susreta. Svaki posjetitelj nam je pritom važan, ali cilj nikada nisu bile samo brojke. Važno nam je dati im razlog za ponovni dolazak na kojemu će svaki put otkriti nešto novo, bez obzira na to koliko puta su već bili kod nas. Vrlo važan iskorak nam je interpretacija znanstvenih istraživanja i njihovo približavanje širokoj publici.

S obzirom na to da ste rođena Istrijanka, jeste li ste uopće znali nešto o slatkovodnim ribama?

Odrasla sam uz more pa mi je morski svijet bio puno bliži i poznatiji od slatkovodnog. Naravno da sam znala za neke vrste slatkovodnih riba, ali tek sam u Aquatici postala svjesna koliko je taj svijet bogat, raznolik i zapravo nedovoljno poznat. Posebno me iznenadila različitost vrsta koje žive u našim rijekama, ali i razina osjetljivosti i važnosti slatkovodnih ekosustava. Aquatika me naučila da na rijeke i život u njima gledam potpuno drugačijim očima.

Imate li možda nekog miljenika ili miljenicu u akvariju?

Teško je izdvojiti samo jednog, jer svaka od 137 vrsta koliko ih je u našim kopnenim vodama ima nešto posebno i zanimljivo. Ali moram priznati da su mi posebno drage ribe koje svojim izgledom ili ponašanjem iznenade posjetitelje i pokažu im koliko je slatkovodni svijet raznolik, poput jesetri koje su stvarno fascinantne. Jedna su od najstarijih ribljih vrsta i postoje već 200 milijuna godina, što znači da potječu još iz doba dinosaura. Danas su ugrožene i ponosni smo jer je Aquatika jedno od rijetkih mjesta gdje ih posjetitelji mogu uživo vidjeti. U našim rijekama se, nažalost, od svih vrsta jesetri može pronaći samo najmanja, kečiga.

Što ste u ovih deset godina naučili o slatkovodnim ribama, njihovu životu ili možda čak karakteru?

Puno više nego što sam očekivala. Zanimljivo mi je bilo naučiti koliko su različiti njihovi obrasci ponašanja. Neke ribe su znatiželjne i aktivne, neke povučene, neke teritorijalne, a neke su timski igrači i najbolje funkcioniraju u skupinama. No možda je najvažnija lekcija koju sam naučila ta da je u prirodi baš sve povezano. Svaka vrsta ima svoju ulogu i zadatak i čak i najmanja promjena u okolišu može imati velike posljedice. Zato danas, kada govorim o zaštiti rijeka, ne razmišljam samo o ribama, nego o čuvanju cijelog svijeta koji o tim rijekama ovisi. I to je jedna od najvažnijih poruka koju želimo prenijeti našim posjetiteljima.

Koje vam je razdoblje u proteklih deset godina bilo poslovno najzahtjevnije i što ste iz njega naučili?

Svako razdoblje nosilo je svoje izazove, ali rekla bih da su posebno zahtjevne bile prve godine rada, kada smo istodobno uspostavljali sustav poslovanja, gradili tim, razvijali sadržaje i stvarali prepoznatljivost Aquatike. Posebno nam je bilo izazovno u razdoblju pandemije, kada smo se, kao i cijeli turistički sektor, suočili s okolnostima na koje nismo mogli utjecati. Trebalo je brzo reagirati i prilagoditi poslovanje, jer u akvariju su živa bića i ne možete ga jednostavno zatvoriti i čekati bolja vremena. Briga o životinjama i održavanje složenih sustava ne prestaju kada nema posjetitelja. Tada sam najviše naučila koliko su važni dobar i predan tim, fleksibilnost i sposobnost donošenja odluka u neizvjesnim okolnostima. Ne možete uvijek sve predvidjeti, ali možete graditi sustav i odnose među ljudima koji će vam omogućiti da se s izazovima uspješno nosite.

Kao ravnateljica vodite i veliki tim ljudi različitih profesija, od biologa i stručnjaka za akvaristiku do djelatnika u turizmu. Koliko vam je izazovno raditi s ljudima različitih struka i što ste tijekom godina naučili o upravljanju jedne tako posebne ustanove?

Ono što mogu reći je da volim biti uključena u svakodnevni rad, razumjeti što se događa u svakom segmentu poslovanja i biti dostupna svakom članu tima. Tim Aquatike čine stručnjaci vrlo različitih profesija, znanja i iskustava, a moj je zadatak povezati ih u tim koji ima zajedničke ciljeve. Pokušavam pritom voditi računa o različitosti karaktera i načinu rada i nije uvijek jednostavno pronaći ravnotežu između razumijevanja i odgovornosti za rezultate, ali ponekad treba donijeti i odluke koje nisu popularne, ali su važne za funkcioniranje ustanove. Važno mi je čuti mišljenje ljudi koji su stručni u svojim područjima, dati im prostor za inicijativu i samostalnost, ali i preuzeti odgovornost kada treba donijeti odluku. Mislim da je u tome najvažnije ostati dosljedan, pravedan i otvoren za razgovor. Kao javna ustanova imamo veliku podršku Grada Karlovca, našeg osnivača, što nam uvelike olakšava rad. Na kraju, uspjeh Aquatike nije i ne može biti uspjeh jedne osobe. Iza svega što smo postigli u ovih deset godina stoji tim ljudi, njihovo znanje, trud i predanost. A moj je posao osigurati uvjete u kojima oni mogu kvalitetno raditi, razvijati se i biti ponosni na ono što zajedno stvaramo.