Što nam djeca govore? Pedijatrica otkriva koje znakove umora i stresa roditelji ne bi smjeli zanemariti

S novom školskom godinom stižu nove radosti i uzbuđenja, ali i sasvim novi ritam za cijelu obitelj. Nakon početnih priprema, prvih školskih pisati odrastanju i kako djeci pomoći da školska svakodnevica bude zdravija i uravnoteženija, razgovarali smo s dr. Majom Fiolić, specijalisticom pedijatrije iz Poliklinike Sabol. dana i privikavanja na raspored, upravo se za nekoliko tjedana počinju jasnije pokazivati i izazovi što ih donosi povratak u klupe. Umor, rano ustajanje, manjak kretanja, prehrana u užurbanom danu, vrijeme provedeno pred ekranima, ali i pritisak zbog školskih i izvanškolskih obaveza samo su neke od tema koje ponovno dolaze u fokus. O tome na što bi roditelji trebali obratiti pozornost, koje znakove ne valja olako pripisati odrastanju i kako djeci pomoći da školska svakodnevica bude zdravija i uravnoteženija, razgovarali smo s dr. Majom Fiolić, specijalisticom pedijatrije iz Poliklinike Sabol.

Nakon prvih tjedana škole djeca polako hvataju novi ritam. Što se u tom razdoblju najčešće pokaže kao problem i na što bi roditelji trebali obratiti pozornost?

- Početak svake školske godine svojevrstan je stres i za roditelje i za djecu. Stručnjaci savjetuju da prilagodba na rano buđenje i obaveze krene barem desetak dana prije prvih školskih dana. Rano ustajanje većini predstavlja najveći problem, osobito kod djece sklone kasnijem lijeganju. Djeca se nerijetko već i bude iscrpljena, spremaju se na brzinu, preskaču doručak kako bi stigla na vrijeme u školu. Stariji školarci znaju koristiti večer, pa čak i noć, za učenje, dok je svim dobnim skupinama zajedničko to što su im ekrani značajan uzrok krađe sna. Osim što zbog njih djeca efektivno manje spavaju, pokazalo se i da njihova upotreba neposredno pred spavanje mijenja i kvalitetu sna, odnosno djeca su često prepodražljiva. S obzirom na to da je školski dan dug, a nerijetko i produžen izvanškolskim aktivnostima, često su kod djece prisutni znakovi umora, razdražljiva su, slabijeg apetita i ponekad teže prate nastavu, osobito kad se umor gomila. Svi se ti simptomi uglavnom javljaju postupno te se s vremenom pojačavaju. Zbog toga nemojte djetetovo loše raspoloženje uvijek pripisati karakteru ili pubertetu, možda samo ne spava dovoljno ili ima previše obaveza. I ne pretjerujte s izvanškolskim aktivnostima, osobito ako dijete ne pokazuje interes za njih.

Spomenuli ste ekrane kao jedan od glavnih kradljivaca sna. Koliko su oni danas postali zdravstveni problem?

- Ekrani i posljedice njihova prekomjernog korištenja provlače se kroz više sfera funkcioniranja. Zbog njih djeca više sjede i ne kreću se kada bi to inače možda radila, a sadržaj onoga što gledamo utječe i na naše razmišljanje i ideje. Ekrani zasigurno postaju ovisnost modernog doba. No, ako se koriste vrlo umjereno, u pravu svrhu i primjereno dobi, prihvatljiv su način relaksacije. Što je dijete manje, kontrola vremena i sadržaja trebala bi biti bolja, a vrlo mala djeca ne bi uopće trebala biti izložena ekranima. Tužna je činjenica da ekrani zamjenjuju dječju igru.

Školarci velik dio dana provode sjedeći. Koje posljedice manjka kretanja primjećujete?

- Zasigurno stasava sjedilačka generacija. Djeca su dugo u školi, nastavljaju školske obaveze sjedeći doma, a manjak kretanja može dovesti do loše posture, kifoze, bolova u vratu, ramenima i leđima, pa i bolova u trbuhu. Stimulirajmo djecu da šeću, voze bicikl, rolaju se, plivaju i idu na sportove. Za zdravlje kralježnice bitan je i odabir školske torbe. Stručnjaci prednost daju torbi na leđima, a ne onoj s kotačićima, jer se kod nje ravnomjerno raspoređuje opterećenje. Neka težina torbe ne prelazi 10-15 posto djetetove težine.

Kakvu sliku danas vidite kada je riječ o prehrani djece?

- Prehrana djece i školaraca tema je o kojoj bi se trebalo pričati sve više jer je i sve više pretile djece i one s kroničnim nezaraznim bolestima. Temelj zdrave prehrane postavlja se u prvim godinama života, no nikad nije kasno. Raznovrsnost, povrće, voće i cjelovite namirnice, uz izbjegavanje mesnih prerađevina, brze hrane i zaslađenih sokova, ono su čemu treba težiti. S djecom pričajte o zdravoj hrani, zajedno birajte i pripremajte jela, za užinu nudite jogurt, voće i orašaste proizvode, a ne grickalice te pripazite da piju vodu, a ne zaslađene sokove.

Djeca su danas izložena različitim pritiscima, a stres ne izražavaju uvijek riječima. Kako prepoznati da je dijete preopterećeno?

- Djeca su zasigurno pod sve većim pritiskom, što od silnih obaveza, što od vršnjaka, pa i od samih sebe. Ritam života doima se sve užurbanijim, a obaveze sve brojnijima. Stimulira se roditelje da ne postavljaju previsoke ciljeve svojoj djeci te da im pokušaju biti oslonac, prihvaćajući djetetova dostignuća i radujući se s njima. Najčešće se djeca u stresu ili nervozi žale na glavobolju ili bol u trbuhu. Treba posumnjati da je bol uzrokovana stresom ako se javlja češće u tjednu nego vikendom, ujutro prije škole ili u dane kada su testovi. Bol koja se javlja noću, vikendom, ometa dijete u igri ili u snu te je praćena gubitkom apetita, snage ili kilograma zahtijeva daljnju obradu.

Djeca često ni sama ne prepoznaju da slabije vide ili čuju. Kako to može prepoznati roditelj i na koje znakove treba obratiti pozornost?

- Upravo tako, djeca često ne znaju ni sama prepoznati da slabije vide ili čuju, osobito manja. S druge strane, veću djecu, osobito adolescente, nerijetko je i sram priznati takve teškoće. Uredan sluh preduvjet je za razvoj govora, stoga djecu s odgođenim, usporenim ili izostajućim razvojem govora testiramo i na oštećenje sluha. Veću pažnju posvećujemo i djeci s učestalim upalama uha, kao i onoj iz obitelji u kojima postoje problemi sa sluhom. I zato je važno naglasiti da dijete, prije nego što ga proglasite neposlušnim, treba odvesti audiologu.

Vezano za vid, skrining se provodi kod svih četverogodišnjaka. Svako dijete koje škilji, približava se sadržaju koji gleda ili čita, veće dijete koje se žali na glavobolju ili malo dijete kojem bježi oko - svakako što prije odvedite okulistu.

O cijepljenju najviše razmišljamo u predškolskoj dobi, no ono je važno i tijekom školskih godina. O kojim se cjepivima roditelji trebaju informirati?

- U školskoj dobi također postoje redovna cjepiva koja djeca primaju, no puno ih je manje nego u ranoj dječjoj dobi. Od neobaveznih cjepiva školaraca svakako prednjači HPV cjepivo, koje je sada široko dostupno, i za djevojčice i za dječake, idealno prije stupanja u intimne odnose, kada je i zaštitnost najveća. Cjepivo služi prevenciji premalignih genitalnih i analnih lezija te raka vrata maternice i raka anusa prouzročenih određenim onkogenim tipovima HPV-a, kao i genitalnih bradavica. Primjenjuje se poslije devete godine života, uglavnom u dvije doze. Od neobaveznih cjepiva istaknula bih i cjepivo protiv meningokoka, koji je značajan uzročnik meningitisa i sepse, što se može razviti vrlo brzo, u roku od nekoliko sati.

Kada biste izdvojili jednu naviku ili pogrešku koju biste najradije promijenili u svako dnevici današnjih školaraca, što bi to bilo?

- Zasigurno bih strože regulirala vrijeme pred ekranima i poboljšala prehranu u mjeri u kojoj svakodnevica dopušta. A, vjerujte, može se napraviti jako puno - i na osobnoj i na društvenoj razini.