Američki glumac Leonardo DiCaprio (44) jedinstvena je pojava u Hollywoodu. Danas, zapravo, nema više velikih zvijezda, glumaca koji sami mogu “nositi” film, no on i dalje igra po svojim pravilima - ne prihvaća televizijske uloge, ne mora uskakati u kostime superjunaka da bi njegovi filmovi bili profitabilni niti pristajati na bezbrojne nastavke, a društvene mreže koristi samo kako bi promovirao svoje humanitarne projekte. Ništa od toga ne šteti njegovoj karijeri. Naprotiv, njegovih posljednjih deset filmova zaradilo je gotovo 3,3 milijarde dolara, ali, što je jednako važno, i brojne pohvale kritičara. Tri desetljeća nakon što je debitirao u TV serijalu “New Lassie” Leonardo DiCaprio doista je neokrunjeni kralj Hollywooda.
Koliko je opušten, vidjelo se nakon što je 2016. osvojio prvog Oscara, za ulogu u filmu “Povratnik” meksičkog redatelja Alejandra Gonzaleza Iñárritua. Najprestižnija filmska nagrada većini je glumaca prigoda za dodatni uzlet karijere, a DiCaprio je nakon toga najavio - predah. Nitko nije pomišljao da će njegov odmor trajati čak četiri godine. Možda bi se i nastavio odmarati da ga stari prijatelj, redatelj Quentin Tarantino (56), nije pozvao da se vrati pred kamere.
"Njegova su snimanja čarobna. Vlada posebna energija i odlučnost da se, bez obzira na cijenu, odvoji dovoljno vremena kako bi sve bilo savršeno", objasnio je Leonardo DiCaprio zašto je prihvatio glavnu ulogu u filmu “Bilo jednom... u Hollywoodu”, koji u hrvatska kina dolazi 15. kolovoza. U drami, čija se radnja događa 1969., DiCaprio glumi ostarjelu holivudsku zvijezdu vestern-filmova, Ricka Daltona, koji strahuje od kraja karijere, a utjehu mu pruža najbolji prijatelj i nekadašnji dubler Cliff Booth - u interpretaciji Brada Pitta (55).
U filmu ‘Bilo jednom u... Hollywoodu’ s Leonardom DiCaprijem i Alom Pacinom
Na svjetskoj premijeri u Cannesu film je nagrađen višeminutnim aplauzom, prvi je vikend u SAD-u zaradio više od 40 milijuna dolara, što je Tarantinov rekord, a trenutačno je jedan od favorita u utrci za Oscara. Sasvim dovoljno da DiCaprio upiše novi zgoditak u karijeri, koja je nesvakidašnja čak i za holivudska mjerila. "Prvi film koji sam gledao, a sjećam ga se kao da je to bilo jučer, bio je “Taksist”", otkrio je u jednom televizijskom intervjuu. " Bio sam još mali, mislim da sam išao u drugi razred, i mnogo toga nisam shvaćao, ali scene s Robertom De Nirom usjekle su mi se u pamćenje." To je iskustvo potaknulo dječakovu maštu te je počeo oponašati susjede, rođake i prijatelje i tako zabavljati majku Irmelin Indenbirken, Njemicu koja se potkraj pedesetih godina s roditeljima doselila u SAD. Glumčev otac, George DiCaprio, čiji je otac bio podrijetlom iz okolice Napulja, bio je crtač i distributer stripova, dobro poznat u hipijevskim krugovima u Los Angelesu. Njegovi su prijatelji bili književnici Charles Bukowski i Alan Ginsberg, a u društvu je često bio s američkim psihologom Timothyjem Learyjem, najpoznatijim promicateljem droge LSD.
Irmelin i George vjenčali su se 1971., a 11. studenog 1974. dobili su jedino dijete, sina Leonarda Wilhelma. Mališan je ime dobio po renesansnom umjetniku Leonardu da Vinciju, čiju je sliku u muzeju u Firenci majka gledala u trenutku kad je prvi put osjetila da se beba pomaknula. Unatoč početnom zanosu, brak se ubrzo raspao i Leonardo je ostao živjeti s majkom u Los Angelesu. Radeći kao tajnica u malom odvjetničkom uredu, Irmelin je jedva spajala kraj s krajem pa su morali unajmiti stan u Los Felizu, siromašnom dijelu Hollywooda.
"Ondje sam se nagledao svega i svačega: dječje prostitucije, preprodaje droge, pijanstava, tučnjava, krađa... "I sâm sam bio žrtva pljačke: oteli su mi pola dolara, i to pred vratima stana u kojem smo živjeli. Više nisam ni imao", ispričao je jednom glumac, koji se više od nasilnika iz susjedstva užasavao školske učionice. "Škola je bila prava katastrofa. Nisam se mogao usredotočiti na stvari koje me ne zanimaju, a matematika je bila na prvome mjestu", prisjetio se DiCaprio svojih ne baš sjajnih školskih dana.
Kao petogodišnjak je debitirao pred kamerama na setu humorističnog TV serijala “Romper Room”, no to nije bio uspješan početak: Leo je bio toliko živahan, trčeći po studiju i pokušavajući srušiti kamere, da su mu dali otkaz prvog dana. Već kao dijete znao je biti uporan do te mjere da mu je majka katkad popuštala samo da ga se riješi, a to se dogodilo i 1985., kada je naumio da s četiri godine starijim polubratom Adamom Farrarom, sinom očeve druge supruge koji je neko vrijeme živio s njima, pokuša upasti na audiciju za snimanje reklame za dječje autiće Matchbox.
Brzo je postao miljenik ljudi iz marketinških agencija te je snimio niz reklama, a nakon toga su počele stizati i uloge u TV serijalima, kao što su “Santa Barbara” i “Parenthood”. Čak je 1991. dobio manju ulogu u horor komediji “Monstrumi čupavci 3”, no ništa nije moglo nadmašiti sreću kada je, među 400 dječaka koji su se 1993. javili na audiciju za film “Život ovog dječaka” upravo njega odabrao heroj iz djetinjstva - Robert De Niro. "Prošlo je više od 25 godina, ali ja se i danas sjećam svakog detalja sa snimanja toga filma. Gledati De Nira na setu, doživjeti njegovu posve ćenost glumi, jedno je od najdragocjenijih životnih iskustava", rekao je DiCaprio. Film je postigao solidan uspjeh, a 19-godišnjem Leonardu stigla je nova ponuda: bila je to uloga u odličnom filmu uglednog švedskog redatelja Lassea Hallströma, “Što muči Gilberta Grapea”. U njemu je sjajno portretirao mladića iz disfunkcionalne obitelji i postao jedan od najmlađih glumaca s nominacijama za Oscara i Zlatni globus. Kritika ga je kovala u zvijezde, a publika - osobito ženski dio tinejdžerske dobi - obožavala.
A kad je redatelj James Cameron počeo pripremati spektakl “Titanik”, DiCaprio mu nije bio u prvom izboru za glavnu ulogu, lik pustolova Jacka. Na audiciju je pozvao tadašnje mlade snage Matthewa McConaugheyja, Chrisa O’Donnella, Billyja Crudupa i Stephena Dorffa, Jared Leto je odbio doći na audiciju, a od Toma Cruisea se odustalo jer je tražio preveliki honorar. Uostalom, ni DiCapriju se nije sviđala uloga, bila je previše romantična za njegov ukus, pa je bez pretjerane ambicije otišao na audiciju. "Nije mogao ostati ozbiljan, cijelu se audiciju zafrkavao i nisam ga mogao natjerati da se smiri. Izgledalo je grozno, ali u jednom trenutku iz njega je provirio pravi Jack. Znao sam da sam našao svojeg glumca", rekao je Cameron.
Uspjeh “Titanika” je sve iznenadio. Ljubavna priča o siromašnom nadobudnom slikaru koji u pokeru osvaja kartu za putovanje u Ameriku i djevojci iz visokog društva prisiljenoj na dogovoreni brak, zbog čega pomišlja na samoubojstvo, diljem svijeta zaradila je više od dvije milijarde dolara, te među brojnim nagradama dobila čak jedanaest Oscara. No DiCaprio ga nije dobio, čak nije bio ni nominiran, pa se poput razmaženog derišta nije pojavio na dodjeli. Glasačima je to bila samo potvrda da su dobro postupili što su ignorirali mladog glumca - ne zbog manjka talenta, već zbog viška bahatosti. "Ni sam ne znam kako sam sve to izdržao u tim godinama", priznao je poslije DiCaprio. "Takva popularnost vrlo je opasna, pa čak i kad ste mnogo stariji nego što sam ja tada bio. Čovjeka lako svlada lažni osjećaj vlastite važnosti, i to može biti pogubno."
Danas, u zrelim godinama, shvaća što donosi teret slave, ali u drugoj polovini devedesetih na to se nije obazirao. Naprotiv, bio je predvodnik Pussy Posse (Potjera za komadima), skupine mladih holivudskih glumaca na zlom glasu zbog toga što im je glavna zabava bilo tulumarenje i zavođenje žena. Među njima su, uz DiCaprija, bili i Tobey Maguire, Kevin Connolly, Lukas Haas i Jay Ferguson te iluzionist David Blaine. Prozvani su tako jer su, navodno, svake večeri organizirali “natjecanje” u kojem bi pobjednik bio onaj koji bi prvi odveo neku djevojku u krevet.
Nije poznato je li Leo bio “pobjednik” one noći 2000., kada je upoznao tada 19-godišnju manekenku Gisele Bündchen, svoju prvu veliku ljubav. Bili su idealan par. On najtraženiji mladi glumac u Hollywoodu, ona jedna od najbolje plaćenih svjetskih manekenki - puni energije i mladosti. Jedino je nju vodio sa sobom na crveni tepih na svečanostima dodjele nagrada. Ipak, nakon pet godina, ljubavi je došao kraj, a godinama poslije Gisele je otkrila zašto. "Više se nisam htjela ubijati cigaretama, alkoholom i suludim radnim ritmom. Nisam htjela toliko ludosti oko sebe. Na kraju sam, na žalost, ostala sama u pokušaju da se promijenim, dok je on ostao isti", objasnila je manekenka, danas majka dvoje djece sa zvijezdom američkog nogometa Tomom Bradyjem.
Nakon prekida glumac je tugovao, ali ne zadugo. Na zabavi u Las Vegasu, priređenoj za bend U2, upoznao tada 20-godišnju izraelsku manekenku Bar Refaeli, i neko vrijeme činilo se da će ta veza potrajati. Par je 2007. posjetio njezin rodni grad Hod HaSharon, primio ih je i izraelski predsjednik Shimon Peres, no sve to, očito, nije bilo dovoljno. Ponovno je nakon nekog vremena partnerica htjela razvijati odnos, maknuti se od neprestanog tulumarenja, ali ne i on. Pa je na kraju 2011. ostao sam. Kao da su Gisele i Bar bile “nacrt” za njegove buduće veze. Naime, sve djevojke koje je ljubio u proteklom desetljeću ispunjavale su tri “kriterija” - bile su manekenke, mlađe od 25, i plavuše. Što se boje kose tiče, znao je zažmiriti, kao u slučaju 22-godišnje argentinske brinete Camile Morrone, s kojom je u vezi posljednjih godinu dana.
Srećom, niz uloga koji je ostvario u istom razdoblju bio je puno uspješniji i raznolikiji. Poslovna politika da ne snima često, ali uvijek uz provjerenog redatelja i dobar scenarij, urodila je plodom pa se njegovi obožavatelji ne mogu složiti je li bio bolji kao ekscentrični milijunaš Howard Hughes u “Avijatičaru” Martina Scorsesea, okrutni rasist u “Odbjeglom Djangu” Quentina Tarantina ili prepredeni burzovni mešetar Jordan Belfort u “Vuku s Wall Streeta”. Ostarjeli glumac u Tarantinovoj drami “Bilo jednom... u Hollywoodu” samo je nastavio taj niz. Među glumčevim najvećim obožavateljima je redatelj Martin Scorsese, koji priznaje da mu je suradnja s DiCaprijem osvježila karijeru, ali i otkriva u čemu je njegova tajna:"Kod Lea je ključno, a to mu uvijek govorim, da je prirodni filmski glumac. Bio bi savršen i u nijemim filmovima. Taj pogled u očima i mimika lica, ne treba kazati ni riječ da bi vas uvjerio. Malo je takvih glumaca."
