Svaki važniji događaj u životu, pa tako i zapaženu reviju svojih novih modela na proljetnom NIVEA Cro-À-Porteru, Teo Perić , 40-godišnji modni kreator iz Splita, uvijek proslavi za vlastitim stolom. Ponajprije stoga što se s prijateljima voli družiti u svom domu, a i odlično kuha. Posebno je ponosan na svoje njoke, rado pripravlja i tjesteninu, a bez umaka i priloga ne može zamisliti niti jedan obrok. Kako je i veliki estet, trudi se da na stolu uvijek bude od svega pomalo pa da gastronomska priča koju je želio ispričati izgleda zanimljivije i raskošnije.
– U kulinarstvu, kao i u modi, cijenim kreativnost. Teško da će me s nogu oboriti samo komad pečenog mesa na tanjuru, koliko god bio ukusno pripravljen. No, to ne znači da za štednjakom provodim mnogo vremena. Dapače, za nenajavljene goste imam poseban recept. Nazvao sam ga “osam minuta”, jer mi je samo toliko vremena potrebno da pripravim tjesteninu s tunom – kaže glavni dizajner modne kuće MAK.
Splitski kreator počeo je kuhati kad je došao u Zagreb radi studija na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Kao student nije imao ni previše vremena, a ni volje, za kompletne ručkove ili večere. Bilo je to uglavnom nešto pripravljeno na brzinu i po sjećanju na maminu kuhinju. No, s vremenom su se njegovi gastronomski horizonti proširili i u dvadeset godina, koliko je “gostovao” u Zagrebu, doista je postao pravi kulinarski majstor. Prije nekoliko mjeseci vratio se u Split, što je doživio i kao povratak gastronomskim “korijenima”- mješavini dalmatinske i bosanske kuhinje.
– Kako mi je majka podrijetlom iz Sarajeva, a otac iz Poljica pored Omiša, u našoj kući jelo se od “ kaštradine” i blitve do pite zeljanice i buredžika, vrste bureka koji se radi s mnogo češnjaka. Majka je bila odlična kuharica, a taj je talent naslijedilo i mojih starijih pet sestara, pa zaista mogu reći da sam uvijek bio mažen, pažen i dobro nahranjen. Dok sam bio mali, ništa mi nije bilo uzbudljivije od boravka u našoj kužini jer je u njoj uvijek bila gužva i strka. Kad sam kao student došao u Zagreb, neko sam vrijeme bio osuđen na menze i jaču hranu, poput gulaša, graha i pohanog mesa, ali moram priznati da sam i u toj kontinentalnoj kuhinji kušao mnogo dobrih stvari.
Iako je znatiželjan i rado će kušati sve što mu netko ponudi, neće pojesti nešto što mu ne odgovara okusom samo zato da ne uvrijedi domaćicu. Ili će, pak, zatražiti malo majoneze jer nju može jesti u svakoj prigodi i, po njegovu mišljenju, popravlja svaki okus. A izbirljiv je i kad su u pitanju restorani. Voli zanimljive prostore, moderno uređene ambijente, poput splitskog restorana Kadena i minimalističke slow food obroke. – Kod mene sve mora biti kao u knjizi: najprije predjelo, pa glavno jeli i obvezno desert. S obzirom na to da imam dva metra, mogu si dopustiti da uživam u desertima, a da mi to ne ugrozi liniju. Obožavam kolače, i kremaste i slane, a vrlo često nakon slasnog obroka pojedem za desert komadić sira. To mi samo pojača ugodu – kaže splitski kreator.
Dolores Tolić