Glumica Ecija Ojdanić spada u najagilnije predstavnice svoje profesije koju niti pandemija niti karantene nisu maknule od dasaka koje život znače. Izuzetno je agilna kao voditeljica svog privatnog teatra 'Moruzgva' čije su predstave igrale i tokom prošlog ljeta kada su se kulturni događaji brojali na prste jedne ruke, a njezina najnovija predstava 'Vla, Vla, Vlajland cabaret' koja je premijeru imala prošlog srpnja, 23. travnja u 'Histrionskom domu' igrati će pedeseti put.
Velika je to brojka s obzirom da kazališta više ne rade nego što su otvorena, a njoj je to posebno veselje jer je ova mješavina satiričnog cabareta i stand up komedije sama iznijela na svojim leđima. Njezina vlajna, čistačica, hrabro se bori sa usađenim predrasudama i u tom ratu protiv same sebe, zdravim razumom i ljubavlju uzdiže se iz mentalitetskog kamenjara i uspijeva postići emancipaciju. A Ecija dobro zna koga u predstavi igra jer je i sama, kako kaže, vlaško dite, a tekst je napisao i predstavu režirao njezin prijatelj Ivan Leo Lemo, još jedan ponosni vlaj.
Da razjasnimo- tko su uopće vlaji?
Vlaji su ljudi koji žive iza brda, ali su se zbog teškog života počeli spuštati trbuhom za kruhom u priobalje, na more, gdje im je život bio puno lakši nego na kršu Dalmatinske Zagore. Vlaji su srčani, dobri, pravi ljudi koji u genima imaju usađenu borbu svojih predaka da u iznimno teški uvjetima prežive, pa čak i povećaju kvalitetu svog života. Mislim da nam je taj krš iz kojeg smo proizašli dao tu borbenost i srčanost da se izborimo sa svim nedaćama. A svima nam je zajedničko što unatoč svemu jako volimo svoj rodni kraj.
Čitajte i: Nakon Gline, Ecija Ojdanić oduševila publiku u Zadru: ‘Osjeti se koliko ljudima nedostaju predstave‘
Po čemu ste tipična Vlajina?
Ja sam ponosna vlasnica tih gena, imam nagon za preživljavanjem, imam ljubav i strast prema životu i kada mi prilike nisu baš naklonjene. Pa upravo je ova predstava dijete tog jednog teškog pandemijskog razdoblja karantena, ali sam s njom napravila čudo. U pandemijskoj godini uspjela sam odigrati pedeset predstava što je što je jedinstveno kod nas, a vjerujem rijetkost i u ostatku svijeta.
A u čemu ste se totalno udaljili od svojih korijena?
Atipična sam po tome što ne volim pečenu janjetinu, a janjetina je sveto jelo u svakoj vlaškoj obitelji.
Što se najfinije jede u Vlajlandu?
Moj kraj je Petrovo polje, gdje ima plodne zemlje pa je bilo uvijek hrane i mesa, a naš pršut je nešto čemu ne mogu odoliti - najbolji na svitu.
Čitajte i: Ecija Ojdanić pohitala u Glinu razveseliti građane: ‘Kad sam stigla tamo, srce mi se steglo‘
A koja vam je najdraža domaća uzrečica?
Ono što je moja baba Cvita uvijek govorila, a i ja kažem u predstavi - Svugdi pođi, kući dođi. A dobra je i - Jel to ona ili ti se magare odrišilo.
Koja je vlajlandska baština posebno obogatila hrvatsku tradiciju?
Gange i rere, odnosno ojkanje kao stil pjevanja uvršteno je na UNESCO-ov popis ugrožene baštine.
Čitajte i: 'Vla-vla-vlajland cabaret' - Monodrama o čistačici koja se bori za egzistenciju u Njemačkoj
Je li u Dalmatinskoj Zagori bolje biti muško ili žensko?
Unatoč patrijarhalnoj kulturi koja vlada u mom kraju, uvijek je bolje biti žensko. Jer je žena ta koja svugdje drži četiri kantuna kuće. Moj pokojna baba je uvijek govorila - muškarac je glava, a žena tijelo koje ga okreće.
Na koje vlaje ste posebno ponosni?
Na Ivana Meštrovića jer je iz mog kraja. On se kao dijete siromašnih seljaka uzdigao do jednog od najvećih kipara 20 stoljeća.
A koja vlajina vam je najdraža?
-Ova moja vlajina iz predstave koja kao čistačica hrabro ide kroz život i na pitanje kako si uvijek odgovara - ne pitaj, iđen dalje. Uz sve turbulentne životne situacije uvijek treba ići dalje i samo naprijed.