Višestruko nagrađivani pijanist i skladatelj Zvjezdan Ružić (37) poziva publiku na šalicu čaja, ali ne doslovno. Naime, peterostruki dobitnik Porina 14. kolovoza na Ljetnoj pozornici u Opatiji priprema koncertno-filmski spektakl na kojem će predstaviti svoj novi album "A Storm in a Teacup" (Oluja u šalici čaja), koji donosi čak 33 originalne skladbe. Za miksanje albuma angažirao je Kaitnera Doku, producenta koji je surađivao s velikanima poput Brucea Dickinsona, Paula McCartneyja i grupe Deep Purple.

Gdje ste i koliko dugo snimali album?

- Devet dana proveli smo u legendarnom studiju Westpoint u Londonu, gdje su snimke producirali svjetski poznati glazbenici poput Adele i Kanyea Westa. Napravili smo vrhunski analogni miks, koji sam kasnije poslao na mastering Robertu Vosgienu iz Capitol Studiosa – po mnogima najboljem mastering inženjeru na svijetu. To je čovjek zaslužan za izdanja Davida Bowieja, grupa Queen i Iron Maiden te mnogih drugih velikih imena.

Zvjezdan promovira novi album na Ljetnoj pozornici

IMPALA STUDIO

Kako biste opisali "A Storm in a Teacup"?

- To je glazba rođena u tišini, oblikovana kroz bol, ali nošena vjerom i neodustajanjem – i u konačnici pobjedom. Oluja koja je prošla kroz mene ostavila je note umjesto ožiljaka. Vjerujem da će publika u tim skladbama prepoznati dijelove vlastitog puta. Od 2021. nisam napisao nijednu novu skladbu. Bio je to bolan period bez ikakve inspiracije. Jednostavno nije dolazila. Trebalo je prvo proći kroz procese, preživjeti oluju, izgraditi se nanovo – ili, bolje rečeno, resetirati se i vratiti samome sebi. A onda je jednog dana u Londonu došla melodija. Toliko je snažno svirala u mojoj glavi da sam trčao do stana, upalio snimač na mobitelu i odmah sjeo za klavir. Čitavo popodne nisam se odvajao od njega. Telefon je bio ugašen satima – samo sam svirao. Glazba je dolazila od Boga. Moje su ruke samo zapisivale skladbe, od početka do kraja. Ne ovih 33 koje su završile na albumu – bilo ih je gotovo stotinu.

Kakve ste to unutarnje oluje proživljavali?

- Oluja je počela još 2019. To je zapravo bio početak ovog putovanja – traženja sebe i nekog dubljeg značaja za moj život. Krajem 2021. doživio sam snažna i izuzetno duboka duhovna iskustva, a onda je nastupilo nekoliko godina tišine. Nastupao sam i održavao koncerte, ali iza zavjese bila je borba i traženje. Preseljenje u London početkom 2024. predstavlja vrhunac ove oluje – mada toga nisam bio svjestan. Bio sam siguran da će sav taj težak period, čitava ta oluja s kojom sam se dugi period borio, preko noći nestati, ali nije. Krenuti od nule u novom gradu nije bilo lako, ali istovremeno me taj novi život u Londonu vratio onoj najčišćoj verziji moje duše. Hvala Bogu što se dogodilo to preseljenje, taj reset. Podsjetio me da budem još ponosniji na sebe, na čitav svoj put. Od one harmonike koju sam od desete godine svirao na brodu za turiste i tako zaradio za svoju prvu klavijaturu; od prvog benda koji sam oformio s dvanaest godina pa sve do onih silnih prepreka i izazova koje sam putem preživio da bih danas bio tu gdje jesam. Prvih nekoliko mjeseci u Londonu vježbao sam sviranje klavira u stanu – baš kao nekad davno u roditeljskoj kući. Tako su se moji snovi presložili baš u tom Londonu. Došli su odgovori, a s njima i nova inspiracija, nova snaga u meni, novi horizonti, nova nada i moj novi album "A Storm in a Teacup". To je album u kojem prvi put kroz glazbu pričam film svog života. Film u kojem sam bio i redatelj, i glavni glumac, i scenarist. Zato mi toliko znači, jer ovo sam nikad iskreniji i ogoljeniji ja. Vjerujem da će publika to prepoznati već u prvim taktovima slušanja.

Napisao je gotovo sto skladbi, od kojih je 33 na novom albumu

IMPALA STUDIO

Na što ste danas najviše fokusirani u svom radu?

- Glazba je nekad bila moj jedini bijeg od stvarnosti, bolesti i obiteljskih problema s kojima sam se teško nosio. Danas je ona moj lijek – soundtrack moje duše. Omogućuje mi da sve ono što osjećam pretočim u note i prenesem slike iz svog srca. A onda te slike netko vidi, čuje, osjeti i u njemu ili njoj se dogodi ono "ježenje iznutra". Prepoznaju komadić svoje duše. To je najvažnije.

Imate li najdražu pjesmu na albumu?

- Teško mi je izdvojiti jednu. Svaka mi je podjednako važna jer svaka opisuje jedan dio moje oluje, mojeg putovanja. Čim krenem svirati neku skladbu, odmah mi se vraćaju slike – mirisi emocija koje sam tada proživljavao. Ovaj album dobio sam na dar. Nakon života, zdravlja, glazbe i moje divne obitelji, to je najljepši dar koji sam ikad primio.

Što publiku očekuje 14. kolovoza u Opatiji?

- Očekuje ih jedan potpuno novi Zvjezdan – orkestralna filmska glazba i zvuk. Osim koncertnog klavira, pozornica će biti prepuna udaraljki, orgulja, timpana, gongova, mellotrona, harmonike, gitarskih pojačala… Stižu čak dva velika tegljača i pet dodatnih kamiona produkcije, s vrhunskim ton-majstorom i majstorom rasvjete. Novost je i to što ću iza sebe imati podršku svog pratećeg mini orkestra. S ton-majstorom i rasvjetom tjednima usklađujem svaki detalj svake skladbe; želimo dobiti i dodatnu produkcijsku dimenziju. Svjetlo i videoprojekcije važan su segment cijele priče. Publika će slušati koncert, a osjećat će se kao da gleda film. To je koncert na kojem prvi put u životu sviram – sebe. Svoju oluju, svoju izgubljenost, svoju bol… ali i svoje neodustajanje, svoju vjeru i – konačno – svoju pobjedu.

Zvjezdan s partnericom Paolom živi i stvara u Londonu

Imate li ovog ljeta vremena za odmor?

- Potpuno sam posvećen pripremama za ovaj veliki koncert u Opatiji. Iznimno sam sretan što sam okupio sjajne suradnike koji me vide, razumiju moju glazbu i daju sve od sebe da "A Storm in a Teacup" zasja u punom sjaju 14. kolovoza. A onda, ako sve bude išlo po planu, čeka me i londonska premijera albuma krajem rujna, što me posebno veseli. Nakon toga slijede koncerti u Sarajevu, Mostaru, Novom Sadu, Beogradu, Skoplju, Ohridu, Zagrebu i drugim gradovima regije, a nadam se i puno dalje.