Dobro, možeš li ti ići u neku “normalnu” zemlju kao i svi drugi - to je sad već standardni komentar moje obitelji i prijatelja kada im obznanim novi plan putovanja. Ne smatram da sam nešto hrabar i odvažan u odabiru destinacije niti da obilazim “divlja” mjesta, ali volim odlaziti u turistički manje popularne države i gradove. Nekoliko je godina u meni “kuhala” ideja o posjetu Uzbekistanu, među ostalim i zbog brojnih putopisa koji su me inspirirali.
LETOVI I TESTOVI
Put do tamo iz Zagreba je jednostavan i relativno povoljan: nakon presjedanja u Istanbulu čeka vas još pet sati leta do glavnog grada Taškenta. Prema informacijama koje sam skupio ranije, u srpnju kad sam putovao, za ulazak u zemlju bio je potreban negativan PCR test.
Na letu za Taškent u avionu me dočekala hrpa papirologije oko koje mi je pomogla Mira, djevojka iz Uzbekistana, kao i u mjenjačnici te u komunikaciji s taksistima na aerodromu...
Tom prilikom rekla mi je da ne vrijede ista pravila za turiste i domaće ljude: Uzbekistanci potpisuju papir da ulaskom u zemlju odlaze u karantenu, neovisno o negativnom PCR testu, čega sam ja, kao inozemni gost, bio pošteđen.
Tijekom putovanja shvatio sam da turisti zaista imaju povlašten tretman te da o njima vodi brigu i posebna turistička policija koja se nalazi na svakom uglu.
IZNENAĐENJA U GLAVNOM GRADU
Glavni razlog dolaska su mi bili Khiva, Buhara i Samarkand, drevni gradovi na nekadašnjem Putu svile, a o Taškentu nisam ništa znao i trebao mi je biti samo prolazna stanica. Možda me se zato još i više dojmio, jer nisam imao nikakva očekivanja. Kako je Uzbekistan do prije 30 godina bio dio Sovjetskog saveza, u glavnom gradu se osjeća veliki utjecaj Rusije: nepregledne aleje, golema zdanja državnih institucija, pregršt parkova i fontana na svakom koraku.
Ako ste u Taškentu, svakako se uspnite na TV toranj s kojeg se pruža pogled na cijeli grad, a posjetite i bazar te stanite na piće u hotel Uzbekistan koji kao da je stao u vremenu.
Provozajte se metroom kako biste vidjeli što više stanica koje su prava remek-djela, a ručajte u Plov centru. On se nalazi u blizini TV tornja i ondje se svaki dan kuha vjerojatno najveći kotao plova, njihovog nacionalnog jela.
LJETNI IZAZOVI U KHIVI
Iz Taškenta sam za otprilike 300 kuna letio lokalnom aviokompanijom za Urgench, grad u blizini Khive, koja mi je pak bila sljedeća postaja. Zovu je muzejem na otvorenom: stari dio grada omeđen je zidinama i unutar njih se uistinu osjećate kao da ste se vratili u daleku prošlost. Za petnaestak dolara sam kupio ulaznicu za sve znamenitosti unutar zidina, a ima ih uistinu mnogo.
Sve je unutar pješačke zone, a s obzirom na to da je ondje tijekom ljeta oko 45 stupnjeva u hladu, tijekom obilaska više sam se puta vraćao u smještaj kako bih se otuširao i ohladio.
Uzbekistan ima četiri godišnja doba slična onima na koja smo navikli u Hrvatskoj, a s obzirom na to da je duboko u unutrašnjosti kontinenta i daleko od mora, velike su oscilacije u temperaturama i zapravo je najbolje putovati u proljeće i jesen, a ne u ljeto kao ja.
KROZ PUSTINJU DO BUHARE
Uz pomoć vlasnika hotela u kojem sam odsjeo u Khivi, a čiji sam bio jedini gost, uzeo sam taksi za Buharu. Vozio sam se šest sati kroz pustinju uz granicu s Turkmenistanom. Buhara je znatno veća od Khive i nudi više sadržaja, a i najbolji je grad za kupnju suvenira.
Za istaknuti su ostaci zidina stari nekoliko tisuća godina te minaret Kalyan koji je mongolski osvajač Džingiskan zabranio rušiti u svom pohodu, jer je bio očaran njegovom ljepotom. Minaret ondje stoji gotovo 1000 godina, a građen je uz pomoć devinog mlijeka kao “vezivnog tkiva”.
Umid, vlasnik hotela u kojem sam spavao, svoj je slobodan dan iskoristio kako bi mi pokazao znamenitosti. Svakako bih izdvojio nekropolu Chor Bakr gdje smo upoznali lokalca Jafara, oduševljenog što sam Hrvat jer je veliki obožavatelj Luke Modrića. Jafar nam je pokazao sve tajne kompleksa i uživo dočarao savršenu akustiku džamije.
VELEBNI SAMARKAND
Iz Buhare za Samarkand išao sam vlakom. Željeznička mreža je moderna, vlakovi voze do 250 km/h, a usluga je nalik onoj u korektnoj aviokompaniji. Malo sam posramljen što se tome divim, a dolazim iz europske zemlje, ali vlakovi u Uzbekistanu definitivno su najbolji oblik međugradskog prijevoza. Samarkand, nekad na pola Puta svile, smješten je na otprilike 700 metara nadmorske visine.
Glavni trg Registan ostavlja bez daha, a tu su još i nekropola Shah-i-Zinda s prekrasnim mauzolejima, opservatorij Ulugh Beg te neizostavni mauzolej Amira Temura, vladara iz 14. stoljeća za čije je vrijeme Uzbekistan doživio gospodarski i kulturni procvat. Iz Samarkanda sam se vlakom vratio u Taškent, prvu i posljednju postaju na svom putovanju.
Čitajte i: Biser Lombardije iz kuta fizioterapeutkinje Ane: Impresivno mjesto koje je obožavala i Maria Callas
ZEMLJA PREKRASNIH LJUDI
Uzbekistan je divna i turistički nepravedno zapostavljena zemlja. Osobito su me dirnuli ljudi koje sam ondje upoznao, uvijek spremni pomoći i ne traže ništa zauzvrat. Naprosto su sretni što imaju goste.
Posvuda sam se osjećao vrlo sigurno, sigurnije nego u mnogim europskim zemljama, a cijene su, za naše kriterije, vrlo niske.
Žene su prelijepe i prekrasno odjevene, u divnim šarenim haljinama. Alkohol je dostupan i povoljan, posebice votka - kao ostatak ruskog naslijeđa - a tko voli janjetinu, ovdje je ima na svakom koraku i odlična je.
TURIST I MILIJUNAŠ
Za sto dolara dobije se više od milijun uzbekistanskih soma, lokalne valute, pa se pripremite na nošenje poveće količine novčanica.
KOMUNIKACIJA
U većini slučajeva lakše ćete se sporazumjeti na rusko-hrvatskom nego na engleskom jeziku.
SUVENIRI
Na bazaru možete naći prekrasne, ručno rađene noževe, setove za ljubitelje šaha, dekorativne jastučnice specifične za svaku regiju...