Kolumbiju sam prvi put posjetila prije 25 godina, kada sam živjela u Čileu, i odmah sam se zaljubila u tu zemlju i njezine stanovnike. Kolumbija je velika kao dvije Francuske i zemljopisno je jako raznolika ima Amazonu, pustinje, visoke Ande, Karipsko more i otoke, kao i pacifičku obalu. Tada sam odlučila da ću se sigurno vratiti, što sam nedavno i učinila. S mužem Olivierom Ertzbischoffom iz Pariza sam direktnim letom krenula za Bogotu. Prije puta smo se morali testirati na koronu i prijaviti se na stranicu Colombia Migration, a prije ulaska u avion još su nam izmjerili temperaturu.U Kolumbiji se posvuda nosi maska, koju možete skinuti jedino u restoranu kad sjednete za stol. Na ulasku će vam izmjeriti temperaturu i morat ćete dezinficirati ruke i obuću pod budnim okom zaštitara, a ista je procedura i u dućanima. U restoranu ćete dobiti i vrećicu da spremite masku kad je skinete. Zaista su odlično organizirani. Kako je Bogota na 2600 metara nadmorske visine, prvi dan smo potrošili da se priviknemo na rjeđi zrak.
Prošetali smo se starim kvartom Candelaria i posjetili muzej Botera, a htjeli smo razgledati i Muzej zlata, s čudesnom zbirkom zlatnih predmeta iz pretkolumbovskog doba, ali se u njega moglo ući samo ako se unaprijed prijavite preko interneta, što nismo učinili. Zanimljivo, vikendom su velike prometnice u Bogoti zatvorene za automobile, pa ljudi voze bicikle, rolaju se ili šetaju po njima, neki i plešu. Sa svih strana dopiru zvuci salse, vallenata i kumbije. Sljedeći dan otišli smo na izlet do vodopada La Chorrera koji je s 590 metara najviši u Kolumbiji. Taksijem smo se jedan sat vozili od Bogote do ulaza u park, gdje je sve bilo odlično organizirano. Izmjerili su nam temperaturu, dali smo adresu i broj telefona, a iako smo ponijeli nužne stvari, i u parku smo dobili mali ruksak s maskom, bocom vode, suhim voćem, čokoladom i dezinficirajućim maramicama. Na svakom kilometru staze postavljena je mala postaja na kojoj vam ponovno mjere temperaturu i pred njima morate oprati ruke! Pješačili smo tri sata do prvog vodopada i onda još sat vremena do najvećeg. Izlet je trajao cijeli dan, ali se isplati jer je priroda prekrasna.Iz Bogote smo odletjeli u grad Pereira i potom taksijem otišli do gradića Salento u dolini Cocora u središnjim Kordiljerima, gdje se nalazi nacionalni park Los Nevados u kojem rastu palme quindio, posebne po vosku koji izlučuju. Salento je atraktivan gradić na 1900 metara nadmorske visine.
Sve su kuće obojene jarkim bojama, a poznat je i po bujnom zelenilu te plantažama kave. Da biste vidjeli palme, najbolje je unajmiti džip na glavnom trgu u Salentu i njime se dovesti do ulaza u park gdje se morate prijaviti i platiti ulaznicu. Otamo se hoda nekoliko sati uzbrdo, gdje je pogled spektakularan. Zatim se spuštate na drugu stranu planine, prelazite preko pet ili više mostova, od kojih neki izgledaju kao da će se svaki tren srušiti. Cijeli put dugačak je oko 11 kilometara. Uz put su inače restorani sa svježim pastrvama, ali su sada zbog epidemije bili zatvoreni.
Sljedeći dan posjetili smo plantažu kave Buenos Aires, gdje smo sudjelovali u cijelom procesu, da bismo na kraju popili kavu od zrnaca koje smo sami ubrali! Tamo smo jeli i odlične arepe i salsu. Posjetili smo i Filandiju, još jedan simpatični gradić s kolonijalnom arhitekturom, prekrasnim pogledom i dobrim restoranima. U blizini se nalaze topli izvori i rezervat u kojem žive majmuni.Sljedeća postaja bio je nacionalni park Tayrona, na karipskoj obali. Odsjeli smo u fantastičnom hotelu Senda Koguiwa, smještenom usred bujne džungle, sa slamnatim krovom, terasom iznad rijeke, velikim bazenom...
Tayrona je poznata po najljepšim plažama u Kolumbiji - Cabo San Juan i La Piscina. Iza plaže je džungla s majmunima i čudesnim pticama. Poslije nekoliko dana otišli smo taksijem u Cartagenu, dragulj Kolumbije, grad opasan zidinama, s mnogo butika, restorana, barova, dućana s nakitom... Novi dio, Boca Grande, prepun je nebodera u kojima žive bogati i slavni, tamo penthouse ima i pjevačica Shakira. Nekoliko dana smo uživali u šetnji gradom i u prekrasnom hotelu s bazenom na krovu, a otišli smo i na izlet brodom na otok Encanto, s lijepom plažom, gdje smo ronili na koraljnom grebenu. Iz Cartagene smo odletjeli u Medellin, gdje smo odsjeli u Pobladu, dijelu grada s puno restorana. Zbog lockdowna smo u restoranu morali naručivati hranu za van, no zadnje večeri smo mogli otići u odličan restoran El Cielo, koji vodi slavni chef Juan Manuel Barrientos Valencia, poznat i kao Juanma. Bio je to fantastičan doživljaj.
Obišli smo i kvart Comuna 13, neka-da najopasniji dio Medellina. Sada je siguran i više nije poznat po krijumčarenju droge, nego po raznobojnim grafitima.Na putu za Guatape, gradić u regiji Antioquia, prošli smo kroz nekoliko policijskih kontrolnih punktova, no svejedno smo 80 kilometara prošli za otprilike dva sata. Guatape je i ime velikog umjetnog jezera, nastalog sedamdesetih godina, kada su ovdje izgrađene brane. Stanovnici su uglavnom farmeri, a uz obalu jezera vikendice imaju i mnogi bogati Kolumbijci. Tu se nalazi i velika vila Pabla Escobara, a može se vidjeti i njegov kompleks tunela La Manuela.U Antioquiji se nalazi velika, više od 200 metara visoka stijena El Peñón, do čijeg vrha dolazite uspevši se uz 649 stepenica, a nakon toga se pred vama prostire pogled na cijelo jezero, od kojeg zastaje dah. Na jezeru se može plivati i voziti se u kanuu. U Guatapeu smo odsjeli u bungalovu Cabanas el Trebol, na obali jezera, s prekrasnim vrtom i mrežom za spavanje.
Hrana je u Kolumbiji ukusna, ali gastronomija nije na tako visokom nivou kao u Peruu, pa smo jeli ceviche kad god smo mogli. Svidjele su nam se i tradicionalne arepe, punjene sirom, koje se serviraju za doručak ili za popodnevni obrok sa salsom. Empanade punjene mesom, sirom ili piletinom nude i u otmjenim restoranima, ali i na uličnim štandovima. Jede se puno mesa, a na karipskoj obali riba i riža s kokosom. U Cartageni smo u restoranu hotela s pet zvjezdica uživali u jastozima i drugim morskim delicijama. Kao prilog se uz gotovo svako jelo poslužuju pržene plantane, kao i riža te grah. Sokovi od manga, ananasa, papaje i guanabane su jako osvježavajući, a u hotelima ih pripremaju svako jutro.
Kolumbija nema svojih vina, što nas je malo razočaralo, jer smo ljubitelji, a i sami ga proizvodimo. Zato uvoze jeftina čileanska, argentinska i španjolska vina koja su zbog poreza ovdje previše skupa. No, piva ima posvuda i jeftino je. Popularni su i kokteli s rumom, kao pina colada, daiquiri i drugi, koje je zgodno pijuckati uz bazen...Za razliku od prvog posjeta, kada sam u šetnju morala otići uz pratnju zaštitara, sada je zemlja zaista sigurna. Naravno, postoje mjesta u koja ne želite ići, no tako je posvuda u svijetu. I ovaj put smo pazili da ne nosimo skupocjeni nakit, mobitele smo vadili iz džepa samo kad bismo se fotografirali i nismo imali puno gotovine. To nije bio problem, jer se sve osim taksija može platiti kreditnom karticom. Definitivno bih voljela ponovno otići u Kolumbiju. Mnogo toga još nisam vidjela. Na primjer Cali, svjetsku prijestolnicu salse, koju i dalje smatraju previše opasnom za turiste, kao i neka mjesta na Pacifičkoj obali, područje Amazonije, poluotok Guajira, andski dio zemlje...
Avantura po Ekvadoru: Penjanje kroz blato, snijeg i kišu isplatilo se zbog impresivnih pogleda