Često me neki recept ili teglica podsjeti na drage ljude koji više nisu ovdje pa se uz guljenje paprika nerijetko otkotrlja i koja suza: Friedrich Nietzsche kaže da je jesen više godišnje doba duše nego prirode, u kojem je teško pobjeći od sjete.
RUJAN
Tek što smo se vratili s mora
već počinje pljusak gust, taman, nizak
U kupaonici moja žena pali
vječni plamen - plavi plinski žižak.
Sad treba sve ispočetka,
a neodlučan sam i nujan,
Rujan, apsolutno rujan.
Kratka i divna Arsenova pjesma točno opisuje moje stanje povratka u Zagreb nakon tromjesečnog ljetovanja. I ta riječ nujan koja se tako rijetko upotrebljava, osim što se rimuje, baš točno dijagnosticira rujan. A nije uvijek bilo tako. Dobro se sjećam školskih dana kad ne možeš dočekati ljetne praznike i more, a onda s jednakom nestrpljivošću čekaš rujan i početak škole. Ili negdje u sredini života, u naponu snage, dočekuješ rujan spremna za jesen, opremanje djece za školu (osim knjiga i teka tu su i trgovine odjećom i obućom jer djeci sve treba pa i sebi kupiš kakvu novu jaknu, baloner ili cipele), onda obilazak tržnica i pripremanje zimnice te početak kazališne i koncertne sezone koja nudi nove izazove i planove.
Sve to dočekuješ s nekim veseljem, snagom, spremnošću. A sa sedamdeset godina, sve je drukčije jer već nosiš jesen u sebi i u sva ostala godišnja doba. Bliska mi je misao Friedricha Nietzschea: "Opažam da je jesen više godišnje doba duše nego prirode." Teško je pobjeći od sjete i nujnosti u jesen! Nadam se da će mi pomoći i da ću naći snage kao i uvijek u malim običnim životnim situacijama. Kao prvo, iz Senja me u Zagreb ispratila bura. Mi domaći ljudi zapravo volimo buru: uzburka nam uskočke gene, pročisti nas i stvara u nama prkos i zdravu želju za životom. Kao drugo, u Zagreb sam odmah upisala u kalendar nove termine snimanja. Već nekoliko sezona radim na HTV-u kao jedna od voditeljica emisije "Zlatna liga", šarmantne polusatne emisije u kojoj voditelji razgovaraju s dva gosta, a posebnost emisije je u tome što i voditelji i gosti i scenaristi imaju više od 65 godina. Naši gosti su završili svoj radni vijek (iako gotovo svi još nešto rade, što je, mislim, odlično i jako važno za naše godine), tako da s nekim mirom i blagošću pričaju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Bilo je tu velikih karijera, neobičnih događaja, duhovitih dogodovština pa da je svaki put zanimljivo. Upoznati nove ili ponovno sresti neke drage ljude, posvetiti im se i pružiti im priliku da "protresu" svoj život i uspomene za mene je dragocjeno. Sretna sam i zahvalna što imam taj posao. (A kažu i da ga dobro radim!) Kao treće, tu su moje tržnice kojih sam se baš poželjela. Jedva čekam vidjeti to obilje plodova i boja, draga lica mojih kumica i dovući doma paprike, patlidžane, paradajze, krastavce, šljive... i baciti se na pripremu zimnice. Nije ni to više kao nekada. Iskreno, danas ne mogu vjerovati koje sam enormne količine zimnice nekada pripremala. I uz sve te svoje provjerene recepte još bih posezala za novima koje sam negdje probala i koji su me oduševili. Ove jeseni bit će to skromnije - ali će biti! Zimnica je zapravo veliki posao, puno truda i ljubavi treba uložiti, ali je zato i zadovoljstvo veliko kad obitelj i prijatelji uživaju za mojim stolom. Često me neki recept ili gotova teglica podsjeti na drage ljude koji više nisu ovdje pa se uz guljenje paprika nerijetko otkotrlja i koja suza.
Ali i to je zapravo jako dobro jer je guljenje paprika prilično dosadno. I kao što sam rekla, taj naš nujan rujan donosi i novu kazališnu i koncertnu sezonu. Veselimo se i odazovimo se predstavi i koncertu koji je po našem ukusu. Iz osobnog iskustva znam da je koji put teško obući se i spremiti, koji put pada kiša, ali sve su to samo izgovori. Kad napokon iziđeš iz kuće - nikada ti nije žao. Naprotiv! Ovo sam ljeto pročitala nekoliko knjiga koje su me, među ostalim, nagovorile da ću, ovako sama, odlaziti u šetnju obližnjim Maksimirom, sjesti na klupu, upijati sve jesenje boje i jednostavno disati, živjeti, postojati. Jedan od meni dražih pisaca je Albert Camus, za kojeg smo u školi učili da pripada filozofiji apsurda.
Za kraj evo jedne Camusjeve rečenice koja nikako nije apsurdna, već i bukvalno i filozofski točna: "Jesen je drugo proljeće u kojem je svaki list - cvijet."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....