Stipe Sladoljev prvi put govori o svojoj supruzi Viktoriji, otkriva zašto je napustio rodne Vodice sa samo 14 i pol godina te kako je završio u novinarstvu.
Nasmijan, duhovit i opušten - baš kakav je i pred kamerama, takav nas je dočekao i na snimanju Stipe Sladoljev (47), novi voditelj Dnevnika Nove TV. Nakon gotovo 24 godine u sportskom novinarstvu, bezbrojnih reportaža i prijenosa najvećih sportskih događaja odvažio se uhvatiti u koštac s novim izazovom, koji je ipak dočekao s manjom dozom treme, bez obzira na to što je već više od dva desetljeća prepoznatljivo televizijsko lice.
Ponosan je i zahvalan šefovima na povjerenju koje su mu dali, ali i malo nostalgičan zbog ljubavi koju osjeća prema sportskom novinarstvu i rastanka sa sportskom redakcijom. No, više od svega prevladava sreća jer odluka je, kaže Stipe, ipak bila jasna, lijepa i logična. Vijest je prvo priopćio supruzi Viktoriji koja mu je čestitala, uz dodatak - "samo nemoj da ti bude teže". U velikom intervjuu za Gloriju karizmatični voditelj otkrio nam je kako je doživio prijelaz iz sporta u informativu, kad se zaljubio u novinarstvo, je li mu bilo teško s 14 godina rodne Vodice zamijeniti Zagrebom te što ga je osvojilo kod supruge.
Koja je najbolja stvar kod rada na televiziji, koja je najgora?
- I najbolja i najgora je izloženost. Ti si iz dana u dan pred stotinama tisuća, možda i milijunima ljudi. Važe se i mjeri svaka tvoja riječ, gesta, mimika. Najbolje je to što tako i treba biti ako želiš doprijeti do ljudi! A najgore je to što ćeš zbog svake greške (a one su uvijek moguće) biti s pravom kritiziran, tvoja vjerodostojnost bit će dovedena u pitanje i nemaš pravo na loš dan ("eto, danas mi se baš to ne radi, napravit ću to samo da se riješim, pa ću popraviti idući put").
Najdraža situacija s terena u karijeri?
- Kao i kod mnogih stvari u životu, najdraže su mi najranije uspomene, kad si najemotivniji i sve ti je veliko i važno. Pa bih izdvojio Olimpijske igre u Ateni 2004. i osvajanje rukometnog zlata. Evo i sad mi pred očima tako živo izgleda let Mirze Džombe dok zabija neki od svojih devet golova u finalu.
Rođeni ste u Vodicama prije 47 godina - na koji način vas je odrastanje u Dalmaciji obilježilo?
- Obilježile su me tako da se i nakon 33 godine života u Zagrebu (iako ga obožavam!) i dalje smatram Vodičaninom. Iz rodnog mjesta otišao sam već nakon osnovne škole 1993. zbog ratnih zbivanja. Bilo mi je 14 i pol godina, roditelji su me upisali u Zagrebu u školu, živio sam u učeničkom domu na Mažurancu. U Vodicama sam naučio govoriti, hodati, plivati... Vodički govor za mene je najmelodičniji na svijetu i dandanas to je moj prirodan govor i mislim da ga ni za notu nisam promijenio. U Vodicama su moji roditelji, rodbina i najstariji prijatelji. Jako sam vezan uz svoje rodno mjesto. Odlazim dolje svaki mjesec, najviše radi roditelja, da njih što češće vidim. S druge strane, u Zagrebu sam proveo sve od srednje škole pa dalje, dakle od nekih formativnih godina, tako da je i Zagreb baš jak dio mog identiteta.
Što vas je osvojilo kod supruge?
- Prvo to što je simpatična, a svidjela mi se na puno načina, na primjer, divno je hodala. A i to što je lektorica, jer jezik je jedna od mojih geekovskih strasti. Danas me više ne treba osvajati. Osvojen sam i ona je najvažnija osoba u mom životu.
Kada je upoznao suprugu Viktoriju, kako je završio na televiziji i zašto obožava kvizove, pročitajte u novom broju Glorije!
Zahvaljujemo Eichholtz by Mashroomu na ustupljenom prostoru za snimanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....