Danas kada prosječna NBA košarkaška momčad vrijedi više od 2,5 milijarde dolara, najbolji igrači dobivaju godišnje plaće iznad 40 milijuna dolara, a finale prvenstva prenosi se u dvjestotinjak država diljem svijeta, teško je zamisliti koliko je za taj uspjeh zaslužan jedan čovjek - Earvin Johnson ml. Siromašni dečko iz Michigana uz pomoć zadivljujućih poteza na terenu košarku je pretvorio iz još jednog timskog sporta u pravi spektakl, opravdavši svoj nadimak - Magic.
"Sve je krenulo od terena. Na njemu smo bili spektakularni, a onda se to samo prelilo na ostatak svijeta", relativno skromno je opisao Magic Johnson svoj utjecaj na razvoj NBA lige od natjecanja koje je pratio relativno malen broj zanesenjaka do svjetskog fenomena i tvornice novca. Više od četrdeset godina nakon što je ušao u svijet profesionalne košarke, njegov život i dalje intrigira publiku, pa ne čudi što je jedan od najvećih ovosezonskih HBO-ovih hitova serijal Vrijeme pobjede: Uspon dinastije Lakersa, koji opisuje kako je najzabavnija košarkaška momčad predvođena Magicom zauvijek promijenila sport.
Čitajte i: Od siromaštva do zvijezda: Nisu je zaustavili ni trauma iz djetinjstva, a neće ni brak s plemićem
Iako je kasnije postao sinonim za “showtime”, Johnson je rođen u skromnoj radničkoj obitelji u Lansingu, glavnom gradu američke savezne države Michigan. Dok je njegova majka Christine posluživala učenike u lokalnoj srednjoškolskoj zalogajnici, otac Earvin Johnson st. radio je u noćnoj smjeni u tvornici automobila General Motors. Kako je trebao prehraniti čak desetero djece, sedam iz braka s Christine, a troje iz prethodne veze, Earvin stariji morao je zarađivati i preko dana. Uglavnom je to uspijevao kao domar, no jedno je vrijeme i dvorište njihove kuće bilo pretvoreno u smetlište jer je po susjedstvu skupljao otpad koji bi mogao unovčiti.
Njegovi roditelji su naporno radili kako bi osigurali bolju budućnost, pa je njihov primjer slijedio i mladi Earvin. Često je pomagao ocu u prikupljanju otpada, zbog čega su ga ostala djeca zezala da je smetlar, s deset godina uređivao je travnjake u susjedstvu, a kasnije je redovito radio u lokalnoj trgovini. No, dok je naporno zarađivao svoj džeparac, na umu mu je i dalje bila samo - košarka.
Earvin stariji jako je volio košarku, a svoju je ljubav prenio na sina. Nedjeljom, jedinim danom kada je otac imao slobodnog vremena, zajedno bi gledali utakmice na televiziji, strastveno komentirajući najdraže igrače.
"Kad bi završila utakmica, nagovorio bih tatu da odemo do obližnjeg igrališta i zajedno ponavljamo poteze koje smo vidjeli na televiziji", prisjetio se Magic košarkaških početaka u autobiografiji “Moj život”.
Košarkaško igralište je i inače bilo njegovo najdraže mjesto u djetinjstvu. Svaki slobodni trenutak provodio bi na njemu uživajući u zvuku koji lopta napravi dok prođe kroz obruč i mrežicu.
Nije odustajao od igranja ni kad je kišilo: smotao bi tatine čarape i po cijeli dan s njima gađao košaru za rublje. Ako bi se ujutro probudio prerano za odlazak na igralište, izašao bi s loptom na ulicu ispred kuće i driblao između parkiranih automobila pretvarajući se da su mu protivnici.
Čitajte i: Životni put Pamele Anderson: Svoje tajno oružje zavođenja otkrila je u intervju hrvatskom filozofu
"Bilo je jako rano ujutro, a ja sam bio jako bučan. Po cijeloj ulici ljudi su otvarali prozore i vikali na mene da prestanem kako bi mogli nastaviti spavati", otkrio je u autobiografiji. "Ali nisam mogao prestati. Igra je jednostavno bila u meni".
Uskoro je to počeo dokazivati i na košarkaškom terenu. U drugom razredu srednje škole, tada već dva metra visoki Earvin oduševljavao je sve koji su ga gledali između koševa. Suigrači su bili zadivljeni jer ga protivnici ne mogu zaustaviti, ali još više njegovim radnim navikama. Uvijek je prvi dolazio na trening, zadnji odlazio s njega, a sve to s velikim osmijehom na licu. Kada je jednu utakmicu završio s 36 poena, 18 skokova, 14 asistencija i 5 ukradenih lopti, lokalni novinar Fred Stabley zaključio je da Earvin treba nadimak.
"Mislio sam te nazvati Dr. J, ali to je već uzeo Julius Erving. Odgovaralo bi ti i Big E, ali tako zovemo Elvina Hayesa. Možda da te zovemo Magic?", rekao je novinar mladom košarkašu, vjerojatno ni ne naslutivši da će uskoro cijeli svijet znati tko je dečko čarobnog dodira.
Kada je došlo vrijeme da odabere sveučilišnu momčad za koju će igrati, nije bilo fakulteta koji ga nije htio.
No, svi su znali da u obzir dolaze samo dva lokalna sveučilišta, Michigan i Michigan State, jer se Magic nije htio odvojiti od svoje obitelji. U prednosti je bio Michigan, čija je košarkaška momčad bila mnogo bolja, no već tada je Johnson pokazao da ga ne zanima biti epizodni igrač.
"Odabrao sam Michigan State jer volim autsajdere. Uvijek sam igrao za ekipu koje nisu bile favoriti. Ali uvijek sam i pobjeđivao. Čak i kada odem na lokalno igralište, ne želim biti u ekipi s najboljim igračima. Želim biti s onima koji se najviše trude", objasnio je košarkaš zašto je odabrao slabije sveučilište.
S Magicom u ekipi, Michigan State se vrlo brzo iz autsajdera prometnuo u favorita. Prve godine nisu uspjeli doći do naslova, pobijedio ih je kasniji prvak Kentucky State, no već u drugoj godini trijumfirali su pobijedivši Indianu, u čijem je sastavu briljirao Larry Bird, kasniji Johnsonov česti suparnik u NBA-u.
Iako je njegova majka htjela da ostane na fakultetu i dobije diplomu, tata i sin Earvin su znali da nema što više tražiti među amaterima. Bilo je vrijeme da uđe među profesionalce, što je prepoznao i Jerry Buss, kontroverzni novi vlasnik Lakersa iz Los Angelesa. Obogativši se trgujući nekretninama, u njegovom vlasništvu je bila i philadelphijska podružnica Playboy Cluba, Buss je sanjao o ulasku u sportsku arenu.
Čitajte i: Mučna borba za život Michaela Schumachera: Bio je i ostao vjeran jednoj ženi, ali i adrenalinu
Priliku je uvidio doznavši da je zbog problematične brakorazvodne parnice milijunaš Jack Kent Cooke prisiljen prodati košarkašku momčad LA Lakers, hokejašku LA Kings i sportsku dvoranu Forum. Buss je skupio tada rekordnih 67 milijuna dolara za cijeli paket, odlučan da košarku uvede u novu eru gdje je akcija oko terena gotovo jednako važna koliko i ona na njemu. A kao ključni element u toj priči vidio je košarkaša iz Michigana.
Lakers su odabrali Magica Johnsona kao prvi izbor na NBA draftu 1979. godine. Dali su mu ugovor od 500 tisuća dolara godišnje, jedan od najvećih za novoga igrača, a iako je u ekipi već bila NBA zvijezda Kareem Abdul-Jabbar, sve je bilo spremno da postane novi kralj Los Angelesa.
"Kad sam prvi put ušetao u svlačionicu i vidio svoj dres s brojem 32, odmah sam ga odjenuo. Stao sam pred ogledalo i tek tada shvatio stvarnost: igrač sam LA Lakersa. Oči su mi se ispunile suzama. Uspio sam", prisjetio se kasnije Magic.
Ponosan i sretan, ipak je znao da je tek na početku. Profesionalni igrači bili su brži, jači i talentiraniji od onih na sveučilištu. Nakon prvotnog šoka, odgovorio je onako kako je naučio u djetinjstvu - napornim radom. Na treninge je uvijek prvi dolazio, marljivo učeći i upijajući od starijih igrača. Nije sve uvijek bilo lagano, u debitantskoj utakmici zabio je samo jedan poen u prvih 17 minuta igre, ali sve je brzo nadoknadio golemom voljom i talentom. Posebno je zablistao u odlučujućoj utakmici za prvenstvo protiv Philadelphije. Abdul-Jabbar se ozlijedio pa je sav teret pao na mlada Magicova leđa. Odgovorio je najboljom utakmicom u karijeri i odveo Lakerse do naslova NBA prvaka.
"Ako su moje prve minute u Lakersima bile grozne, zadnja utakmica debitantske sezone sve je nadoknadila", rekao je Johnson slaveći svoj prvi od pet nadolazećih NBA naslova.
Slava na terenu vrlo brzo mu je počela donositi i brojne prilike izvan njega. Još u srednjoj školi bio je poznat kao ljubimac žena, no kada je postao nacionalna zvijezda, sva su mu se vrata otvorila. I to mu se jako sviđalo.
"Tijekom osamdesetih LA Lakers su bili najglamuroznija ekipa na svijetu. Nakon svake utakmice u hotelu bi nas dočekalo 40 - 50 žena. Uglavnom bi se pretvarale da žele autogram, no bilo je dovoljno da uz ime napišem broj hotelske sobe i one bi se brzo tamo pojavile", opisao je Magic svoje susrete s obožavateljicama. - Neke su bile još izravnije. Ležao bih u hotelskoj sobi, kad bi zazvonio telefon: “Hej, Magic! Dolje sam u predvorju hotela. Želiš li da dođem gore i zadovoljim te?”
Kao i na terenu, i u privatnom životu nije se bojao izazova pa je u košarkaškim danima pristajao na brojne jednonoćne avanture. Na kasnije kritike da je žene tretirao samo kao seksualne objekte, široko bi se nasmijao i odgovorio da je to bilo obostrano.
"Ni one nisu nas voljele. Za njih smo bili samo trofeji", branio bi se košarkaš te dodao: "I ja sam samo muškarac sa svojim fantazijama. Uvijek sam se pitao kako je to biti s dvije žene odjednom. Sada sam bio u prilici da bez problema dogovorim dvije žene, a ponekad i više".
Čitajte i: Agatha Christie - kraljica krimića ponovno živi svoje zvjezdane trenutke
U cijelom nizu žena koje su prošle kroz njegov krevet, samo je jedna osvojila njegovo srce. Earlitha Kelly, koju su svi zvali Cookie, upoznala je Magica još dok su zajedno studirali na Michigan Stateu. Naravno da je znala tko je on, svi su na sveučilištu znali za talentiranog košarkaša, ali nije bila nimalo zainteresirana za njega. U noćnom klubu upoznala ih je zajednička prijateljica, no Cookie nije bila raspoložena za flertovanje pa je samo ostavila jaknu pokraj njegovog stola i otišla na plesni podij. Plesala je cijelu noć, a kad joj je bilo dosta, vratila se po jaknu i hladno pozdravila Johnsona. Već je bila došla do izlaza, kad ju je zaustavio i upitao: “A zašto mi ne daš svoj broj telefona?”
Popustila je davši mu broj u studentskom domu. Nakon nekoliko tjedana izašli su i na prvu večeru, a nakon što su se dobro zabavljali, Magic ju je pozvao da odu slušati glazbu kod njegovog ujaka. No, tamo ih nisu čekale samo ploče već i cijela njegova obitelj. Upoznao ih je s Cookie i tada je počeo njihov zajednički život pun uspona i padova.
Već nakon tri mjeseca zajedničke veze rekao joj je da će je oženiti. Ipak, jedno su bile riječi, a drugo djela. Govorio joj je da je voli, ali je i izlazio s drugim djevojkama.
Često je prekidala s njim, ali baš kad bi pronašla nekog novog, Magic bi opet ušetao u njezin život. Čak i kada joj je priznao da već ima trogodišnjeg sina Andrea, dobivenog u usputnoj vezi sa sestrinom najboljom prijateljicom, odlučila je ostati uz njega.
Sredinom osamdesetih Johnson je postao možda i najveća zvijezda u NBA-u, pa se činilo da je napokon odlučio skrasiti se u privatnom životu. Tijekom ljetnog odmora u Michiganu zaprosio je Cookie i pristala je. Vratila se kući, počela pripremati vjenčanje i zajedno su se dogovarali koju će crkvu odabrati. No, onda ju je on odjednom nazvao iz Los Angelesa i rekao: “Ne mogu ja to.” Iz vedra neba, sve je propalo.
Nakon rijeke suza, Cookie je odlučila krenuti dalje. Odselila se u Ohio, posvetila sebi i počela viđati druge muškarce. Kada je nakon nekoliko godina Magic skrušeno nazvao, hladno ga je odbila rekavši da je s drugim. No, poziv je probudio stare osjećaje i u roku od nekoliko tjedana riješila se dečka znajući tko je muškarac njezinih snova.
"Želim natrag svoju djevojku", priznao je košarkaš, a Cookie je ovaj put povjerovala njegovim riječima.
Nakon četiri godine razdvojenosti, znali su da nemaju što previše duljiti. Zaručili su se godinu dana kasnije. Magic je uvjerio Cookie da se ništa ne treba brinuti, on će dogovoriti sve detalje oko vjenčanja, ali nakon nekoliko tjedana vratio se staroj priči.
"Ne mogu ja ovo", hladno joj je rekao, što je nju više iznerviralo nego naljutilo.
Odbila je vratiti mu 5-karatni dijamantni prsten i zaprijetila da ne smije raskinuti zaruke, jer ne želi opet biti ponižena u medijima. Nije je poslušao, već je novinarima priznao da više nisu zaručeni. No, Cookie se pokazala kao tvrd kolačić. Nastavila je dolaziti na utakmice Lakersa, stalno ga zvala na večere i potpuno ignorirala činjenicu da više nisu zaručnici. Isprva ga je to živciralo, govorio joj je da prestane, ali je na kraju popustio. Vratili su se u staru zaručničku rutinu.
Kao i većina iz njegovog bliskog kruga, Cookie je bila svjesna da Magic na kraju svake sezone sa suigračima odlazi odmoriti se na Bahame. Ženama i djevojkama bilo je zabranjeno pridružiti se, a nije bilo teško zamisliti da se sportaši u naponu snage tamo nisu samo izležavali uz more. Od puta na Bahame zloglasniji je još bio i tradicionalni tulum u njegovoj kući, na koji je opet bilo zabranjeno dovesti djevojke ili supruge, ali su striptizete bile dočekivane raširenih ruku. Cookie ga je pokušala nagovoriti da odustane od tuluma, no hladno ju je odbio.
Nakon višetjednog svađanja jednostavno je nestao. Činilo se da će opet prekinuti njihovu vezu, ali kad ju je tri dana kasnije nazvao s Bahama, potpuno je promijenio ploču.
"Spreman sam", rekao je Magic, a sretni par se vjenčao 15. rujna 1991. u njihovom rodnom Michiganu. Elegantna svadba pred 275 najbližih prijatelja i članova rodbine bila je sve što je Cookie htjela. Ni mjesec dana nakon vjenčanja, dok je pratila supruga na njegovim pripremnim utakmicama u Parizu, doznala je i sretnu vijest - trudna je.
Magic je bio presretan što će dobiti nasljednika. Hvalio se kako će biti sjajan otac, svjestan da je ušao u godine kada mora zaboraviti na mladenačke ludosti. No, umjesto najljepših dana sreće uslijedilo je najteže razdoblje u njegovom životu.
Promiskuitetni način života možda je bio zabavan, ali isto tako i rizičan u doba kada je svijetom počela harati smrtonosna bolest. Tijekom liječničkog pregleda Magic je doznao da je pozitivan na HIV, virus koji uzrokuje AIDS, a njemu je kroz glavu samo prostrujilo - jesam li zarazio one koje su mi najmiliji.
"Prvo sam se htio uvjeriti da je Cookie dobro, da će naše dijete biti dobro. Tek nakon toga sam mogao početi brinuti o sebi. Razgovor s Cookie mi je bio najteži u životu, otkrio je Magic, koji je supruzi morao priznati da je pozitivan samo mjesec dana nakon njihovog vjenčanja. Srećom, ni Cookie ni dijete nisu bili pozitivni, pa je sretni par 4. lipnja 1992. dobio svoje prvo dijete, Earvina Johnsona III.
Iako je bio na vrhuncu snage, zbog opasnosti kako će tjelesni napori utjecati na njegov imunitet, ali i bojazni drugih igrača da će ih slučajno zaraziti tijekom igre, 7. studenog 1991. održao je konferenciju za novinare na kojoj je priznao da je bolestan i da odlazi u košarkašu mirovinu. Zadnje utakmice trebao je odigrati u ljeto 1992. na Olimpijskim igrama u Barceloni kao član američkog Dream Teama, gdje je također privlačio pažnju svojim igrama, ali i zdravstvenim statusom.
Kao i uvijek kad se u životu suočio s izazovom, Magic se nije predao bolesti. Uz bogatstvo i veze koje je stekao košarkaškom slavom, danas se procjenjuje da “vrijedi” 600 milijuna dolara, mogao si je priuštiti najbolji liječnički tretman i najnaprednije lijekove, zbog čega se vjerojatno njegov HIV i nije razvio u AIDS.
Svoju nesreću iskoristio je da drugima pokuša donijeti sreću, pa je postao svojevrsno zaštitno lice borbe protiv AIDS-a u Americi.
Donirao je bogate iznose za pronalaženje novih lijekova i brigu o zaraženima, ali još je bitnije da je skinuo stigmu s oboljelih te pokazao da i oni mogu nastaviti živjeti normalno u društvu.
Da je povratak u normalan život moguć, pokazao je 1995. kada je s Cookie posvojio djevojčicu Elise, a u siječnju 1996. vratio se na košarkaške terene. No, 36-godišnji Magic, uz višegodišnju pauzu i bolest koja je odnijela dio energije, više nije mogao konkurirati nadolazećim talentima. Taj čarobni dodir je i dalje imao, ali mu korak nije bio dovoljno brz, pa se krajem sezone definitivno umirovio.
"Tajna mojeg uspjeha je vrlo jednostavna. Svaki put kad bi me otpisali, kad bi rekli da Magic nije dovoljno dobar, zainatio bih se da dokažem da sam najbolji", izjavio je legendarni košarkaš.