Branko Ivanda otkriva čime ga je osvojila glumica Zrinka Cvitešić te kako podnosi mušice svojih blizanaca

Čime vas je privukao tekst ‘Kad svijeće dogore’ mađarskog pisca Sándora Máraija?

-Iza ljubomore, izdaje i iznevjerenog prijateljstva krije se pitanje koje me proganja - što je svrha našeg života? Da biste čuli odgovor, morate pogledati predstavu.

Kako ste za predstavu uspjeli okupiti glumački dream team - Zrinku Cvitešić, Sinišu Popovića i Gorana Grgića?

- Među nadarenim glumcima biram samo one koje odlikuje radost i dobrota. Kao i u životu - ne volim napuhane i ispolitizirane likove.

Čime vas je osvojila Zrinka Cvitešić, koja i vas iznimno cijeni i naziva svojim glumačkim ocem?

- Beskrajnom senzibilnošću u očima, ljepotom duha i tijela te rijetkim glumačkim talentom. Naš odnos je jedan oblik ljubavi koji nikada nisam uspio definirati.

Osjećate li i dalje strast prema poslu?

- Sándor Márai kaže da tko jednom osjeti strast, ona ostaje zauvijek. Strast regenerira energiju.

Jeste li ikad požalili što ste se nakon pet godina života u Kaliforniji, gdje ste predavali filmsku reži ju na UCLA, vratili u Hrvatsku?

- Volim Ameriku i Amerikance, cijenim njihovu individualnost i samoću. Ali moj odgoj je drugačiji i zato nikada nisam požalio što sam se vratio.

Na koji svoj film ste posebno ponosni?

- Nemoguće je odgovoriti na to pitanje. U svaki film utkano je puno strasti, rada, muke i radosti. No, u ovom mraku radova o holokaustu posebno sam ponosan na gorku vedrinu svojeg filma “Lea i Darija”.

Koliko ste umjetničkim radom uspjeli utjecati na svoje 18-godišnje blizance Niku i Lovru?

- Ništa im ne namećem, osim građanskog reda.

Kako se nosite s njihovim tinejdžerskim mušicama?

- Glumim ravnodušnost.

Tko najčešće šeta vašu kujicu Bellu?

- Bez konkurencije, moja kći Nika Anđela.

Po čemu ste tipičan Splićanin?

- Ja nisam tipičan Splićanin, ali srce me tamo vuče.

Koliko riba znate prepoznati otprve?

- Dvadeset i devet.

‘Tko pjeva, zlo ne misli‘ pogledao je tek s 18 i to po direktivi kolege, a danas igra velikog Pericu

U kojim ste morskim aktivnostima bili najsnalažljiviji?

- Kao tinejdžeri, poslije svakog izlaska iz mora na Bačvicama trčali smo pred ogledalo popraviti frizuru. Inače, 100 metara prsno je moja disciplina.

Koji sport vas može prikovati uz mali ekran?

- Nogomet, nogomet, nogomet i atletika.

U kojem kućanskom poslu ste najbolji?

- U davanju savjeta i ljubavi.

Kako se snalazite za štednjakom?

- Odlično, kada supruga Lidija preuzme sve one dosadne poslove oko sjeckanja i rezuckanja, a Nika Anđela i Lovro pranje suđa.

Što bi se moralo dogoditi da se odreknete cigarete?

- Pomak u ravnoteži prioriteta.

Odlazak dobrog duha hrvatskog nogometa! Zlatko Kranjčar svojedobno nam je ispričao zašto ga svi zovu - ‘Cico‘

Kako u ovoj pandemiji pazite na zdravlje?

- Držim se propisanih mjera.

Imate li hobi?

- Čitanje, čitanje i čitanje.

Da možete, što biste promijenili u životu?

- Volio bih biti emocionalno čvršći, otporniji, hladniji.

A što biste promijenili u zemlji da kojim slučajem imate apsolutnu vlast?

- Uveo bih prosvjetiteljsku diktaturu, bogato poticao kreativnost u svim djelatnostima, odabrao pametne ljude i s njima definirao konkretne planove razvoja 20 godina unaprijed.

Kći mu je važnija od svega! Borko Perić o očinstvu: ‘Imam razumijevanja i strpljenja‘