Thomas Erikson za Gloriju:  Zašto nas najviše bole laži ljudi koje volimo?

Svi smo barem jednom imali osjećaj da nam netko ne govori istinu. Možda je to bio partner koji je nešto skrivao od nas, prijateljica čije su riječi zvučale iskreno, ali su njezini postupci govorili drukčije, ili netko kome smo vjerovali više nego vlastitoj intuiciji. Ponekad nas najviše ne boli sama laž, nego spoznaja da osobu koju volimo možda ne poznajemo onoliko dobro koliko smo mislili.

U novoj knjizi Okruženi lažljivcima, koju je u Hrvatskoj objavila Poetika, švedski pisac Thomas Erikson, čiji je međunarodni bestseler Okruženi idiotima osvojio čitatelje diljem svijeta (i učinio ga najprevođenijim švedskim autorom!), istražuje zašto ljudi lažu, kako prepoznajemo obmanu i što se događa s našim odnosima kada se povjerenje naruši.

No koliko smo zapravo spremni čuti istinu? Zašto ponekad radije biramo utješnu laž nego neugodnu stvarnost? Može li se ljubav oporaviti od izdaje? I zašto se određeni obrasci neprestano ponavljaju u našim ljubavnim i prijateljskim odnosima?

S Eriksonom smo razgovarali o malim, bezazlenim lažima i velikim obmanama, ljubavi i nevjeri, ženskoj intuiciji, emocionalnoj manipulaciji te o tome koliko je teško biti potpuno iskren prema drugima – i prema sebi.

U novoj knjizi Okruženi lažljivcima tvrdite da svi lažemo. Znači li to da čak ni u najbliskijim odnosima ne možemo očekivati potpunu iskrenost? Postoje li male, dobronamjerne laži koje zapravo pomažu očuvati ljubav i sklad u obitelji?

- Svakako bismo trebali očekivati iskrenost kada je riječ o važnim stvarima. Činjenica da ljudi lažu, naravno, ne znači da je svaka laž prihvatljiva. Velika je razlika između skrivanja rođendanskog poklona i skrivanja ljubavne veze na poslu. Nadam se da se oko toga možemo složiti bez duge obiteljske rasprave.

Ali potpuna iskrenost ne znači da partneru morate iznositi baš svaku neugodnu misao koja vam prođe glavom. Možete biti iskreni i obzirni. Ako vam je netko skuhao ručak, možete cijeniti njegov trud, a da pritom ne proglasite taj obrok najboljim u europskoj povijesti. Ako se malo potrudimo, obično možemo pronaći nešto što je istodobno iskreno i ljubazno. Za mene je korisno pitanje: čije interese ta laž štiti? Ponekad čuva bezazleno iznenađenje ili nekoga pošteđuje nepotrebne boli. Ali „Nisam te htio uzrujati” može značiti i „Nisam se htio nositi s tvojom posve opravdanom reakcijom”. S tim opravdanjem trebali bismo biti prilično oprezni.

Kada skrivate nešto što bi utjecalo na partnerove odluke o novcu, vjernosti ili zajedničkoj budućnosti, oduzimate mu dio mogućnosti da sam odlučuje. To je mnogo ozbiljnija stvar. Dom pun ljubavi trebao bi biti mjesto na kojem se teške istine mogu izreći s poštovanjem i na kojem se nijedna osoba ne mora pitati koju verziju vlastitog života zapravo živi.

Zašto nas laži ljudi koje volimo bole mnogo više od laži drugih? Je li teže oprostiti samu izdaju ili spoznaju da smo možda mjesecima, pa čak i godinama, vjerovali u nešto što nije bilo istina?

- Zato što smo tim ljudima dopustili pristup dijelovima sebe u koje ne puštamo svakoga. Neznanac koji vam laže može vas stajati novca ili vremena. Ali netko koga volite može vas navesti da preispitate odnos za koji ste mislili da ga imate. Zato otkriće dugotrajne obmane može biti toliko bolno. U mislima se vraćate na obične trenutke: onaj odmor, onaj razgovor, onaj događaj. Situacije koje ste pamtili kao sretne ili nevažne odjednom morate ponovno razmotriti. Pokušavate shvatiti kojem dijelu vlastite životne priče još možete vjerovati.

Ne bih uspoređivao težinu same izdaje s godinama provedenima u vjerovanju u laž. Nekima je najteži sam čin. Drugima je najteže sjećanje na to koliko su puta nekome pružili povjerenje, dok ga je ta osoba svjesno prihvaćala pod lažnim pretpostavkama. „Dopustio si mi da donosim odluke, a nisi mi rekao što se zapravo događa.” To može biti iznimno teško oprostiti. A tu je i ljutnja koju ljudi usmjeravaju prema sebi: „Kako sam mogao biti tako glup?” To bih osporio. Vjerovati nekome koga volite nije dokaz gluposti. Odgovornost je na osobi koja je to povjerenje zloupotrijebila. Iz onoga što se dogodilo možete nešto naučiti, a da pritom ne preuzmete krivnju za tuđu obmanu.

Mnogi kažu da su osjećali kako nešto nije u redu mnogo prije nego što su otkrili da im je partner lagao. Postoji li nešto što nazivamo intuicijom ili jednostavno nesvjesno primjećujemo suptilne promjene u ponašanju osobe koju dobro poznajemo? Kako razlikovati intuiciju od vlastitih strahova?

- Taj bih osjećaj svakako shvatio ozbiljno, ali ne bih ga smatrao presudom. Kada nekoga dobro poznajete, možete primijetiti male promjene prije nego što ih uspijete izraziti riječima: manje topline, drukčiju rutinu, objašnjenje koje se ne uklapa u nešto što je ta osoba ranije rekla. Sasvim je razumno to nazvati intuicijom. Nazvati to dokazom možda je ipak korak predaleko. Primijetiti promjenu nije isto što i razumjeti je.  Obraćanje pozornosti na drugu osobu nešto je što svatko može razviti. A to što nekoga dobro poznajemo ne znači da smo nepogrešivi detektori laži. Skretanje pogleda, nervoza ili dulje razmišljanje prije odgovora mogu imati mnogo objašnjenja. Ne postoji jedna gesta koja znači „kriv si”, koliko god bi nam to olakšalo razgovore za večerom. Da biste razlikovali intuiciju od straha, zapitajte se: što sam doista primijetila, a što sam tome sama pridodala? „Cijeli tjedan jedva da smo razgovarali” opažanje je. „Sigurno imaš aferu” tumačenje je. Zbog ranijih povreda do drugog zaključka možemo doći vrlo brzo.

Ako se osjećate sigurno, krenite od onoga što ste primijetili i postavite otvoreno pitanje: „U posljednje vrijeme djeluješ udaljeno. Što se događa?” Razmotrite objašnjenje u svjetlu onoga što s vremenom doista možete utvrditi. Nelagodan osjećaj zaslužuje pozornost. Ali zaslužuje i promišljanje, umjesto da ga odmah odbacimo ili mu se bez razmišljanja pokorimo.

Može li veza doista preživjeti nevjeru i ponovno izgraditi povjerenje? Što je najvažnije: potpuno priznanje, iskreno kajanje ili trajna promjena ponašanja? I postoji li trenutak kada je zdravije otići nego nastaviti opraštati?

- Veza vjerojatno može preživjeti nevjeru. Ali preživjeti i postati odnos u kojem oboje žele živjeti dvije su različite stvari. Slomljena noga može zacijeljeti, ali uvijek će ostati noga koja je jednom bila ozlijeđena. Zašto? Pa zato što ste mi sada pokazali za što ste sposobni. Ne, neće se svaki terapeut složiti sa mnom. To je samo moje osobno mišljenje. Priznanje, kajanje i promjena – sve je to važno, ali svaka od tih stvari ima drukčiju ulogu. Iskrenost utvrđuje što se dogodilo. Kajanje pokazuje razumije li osoba štetu koju je prouzročila. Promijenjeno ponašanje daje povrijeđenom partneru razlog da razmisli o ponovnom povjerenju. Prekrasna isprika nakon koje slijedi potpuno isto ponašanje u praksi baš i nije neka isprika.

Povjerenje zahtijeva vrijeme i ponavljane dokaze. Ne možete zahtijevati da vam se povjerenje vrati samo zato što ste rekli da vam je žao. Ni povrijeđena osoba nije dužna ostati, čak ni ako je kajanje iskreno. Kada se obmana nastavlja, odgovornost stalno izbjegava ili su prisutni strah i kontrola, pitanje postaje kakva je podrška toj osobi potrebna da bi se zaštitila.

Danas mnogo slušamo o narcisima, manipulatorima i toksičnim odnosima. Kako razlikovati emocionalno nezrelu osobu od one koja nas namjerno iskorištava? Koje znakove upozorenja u vezi nikada ne bismo smjeli ignorirati?

- Prije svega, bio bih oprezan s etiketama. Znam da sam i sam pisao o tome, ali teško je sažeti 300 stranica u jednom intervjuu. Netko može biti sebičan, bezobziran ili izrazito neprikladan partner, a da mu mi pritom ne možemo dijagnosticirati poremećaj osobnosti. Internet je postao zapanjujuće samouvjeren u postavljanju dijagnoza ljudima koje nikada nije upoznao. Ne bih vjerovao presudama s TikToka. Emocionalna nezrelost i namjerna manipulacija nisu ni dvije uredno odvojene kategorije. Mogu se preklapati, a ne možemo uvijek utvrditi nečije namjere. Ono što možemo promatrati jest što osoba radi, kakve posljedice to ima i preuzima li odgovornost kada joj se na te posljedice ukaže.

U običnoj svađi netko može isprva loše reagirati, a poslije reći: „Bila si u pravu. Grozno sam to riješio.” Još je važnije sluša li vas i ponaša li se poslije drukčije. Ponavljajući obrazac u kojem se svaka vaša primjedba pretvara u vašu krivnju, u kojem vas netko kažnjava zato što kažete „ne” ili poriče stvari koje možete dokazati zaslužuje ozbiljnu pozornost. Jedan obrambeni razgovor nije dovoljan za zaključak; važan je trajan obrazac.

Posebno bi me zabrinule prijetnje, zastrašivanje, izoliranje od prijatelja i obitelji, kontrola novca ili komunikacije te pritisak kada je riječ o seksu. To daleko nadilazi razlike u komunikacijskom stilu. Ne morate znati točnu psihološku etiketu da biste takvo ponašanje smjeli shvatiti ozbiljno. Ako se zbog nečega osjećate loše – to je loše. Bez obzira na to je li se druga osoba namjerno loše ponašala ili nije.

Zašto neki ljudi stalno ponavljaju isti ljubavni obrazac – zaljubljuju se u emocionalno nedostupne partnere, opravdavaju njihovo ponašanje i vjeruju da će ovaj put biti drukčije? Kako prekinuti taj krug, a da ne izgubimo vjeru u ljubav?

- Vjerojatno ne postoji jedno objašnjenje. Ponekad ono što nam je poznato zamijenimo s onim što je za nas dobro. Ako je nečija naklonost često bila nepredvidiva, trud da je pridobijemo može nam djelovati neobično poznato. Netko tko je dosljedan u početku nam se može činiti manje uzbudljivim. To ne znači da je smirenost mana njegova karaktera.

Druga je zamka zaljubiti se u nečiji potencijal i zatim se potiho imenovati voditeljem projekta. Vidite koliko bi ta osoba mogla biti divna kada bi postala iskrenija, dostupnija, obzirnija. I možda bi mogla, što ja znam? Ali vi ipak morate živjeti s time kako se ponaša sada. Nikada ne možete promijeniti nekoga drugoga. Možete promijeniti samo sebe.

Što vas je na početku privuklo? Što ste opravdavali? Kada ste počeli preuzimati najveći dio emocionalnog tereta? Razmišljanje o tim pitanjima može vam pomoći da ranije uočite obrazac.

Zatim dovoljno usporite da biste vidjeli postoji li dosljednost. Ima li ta osoba prostora za vaše potrebe? Možete li se ne složiti s njom, a da zbog toga ne budete kažnjeni? Ispunjava li obična obećanja? Ne morate izgubiti vjeru u ljubav. Možete joj ostati otvoreni, a svojoj prosudbi dati malo više vremena da sustigne uzbuđenje.

Laži nisu ograničene na ljubavne odnose. Ponekad nas duboko povrijedi prijateljica koja nam nije rekla istinu ili nas je izdala iza leđa. Može li se prijateljstvo oporaviti nakon ozbiljne izdaje?

- E, sad. To pitate muškarca, i koliko god ovo možda zvučalo zastarjelo, muškarci obično ne funkcioniraju na taj način. Ali dobro. Bliska prijateljica može poznavati dijelove vas koji se nikada ne pojavljuju u vašem profesionalnom životu, pa čak ni u obiteljskim razgovorima. Ako se to povjerenje iznevjeri, može boljeti.

Prijateljstvo se može oporaviti, ali potrebno je jasno razumjeti što je pošlo po zlu. Je li netko neoprezno odao povjerenu tajnu? Je li vas namjerno pokušao potkopati? Ili se o važnom očekivanju nikada nije razgovaralo? To su različite situacije i zahtijevaju različite reakcije. „Žao mi je što si se uzrujala” neće vas daleko dovesti ako je pravi problem u tome što je netko svjesno otkrio nešto privatno.

Popravljanje odnosa znači preuzeti odgovornost i poštovati tempo povrijeđene osobe. To može početi manjom bliskošću dok se povjerenje ponovno gradi. Možete cijeniti godine koje ste proveli zajedno, a da toj osobi ne omogućite odmah jednak pristup svojem privatnom životu. A ponekad prijateljstvo završi. To je stvaran gubitak koji zaslužuje tugu, a ne neugodu zato što vam je toliko značio.

I sam sam prekinuo odnose s ljudima koje više ne smatram prijateljima. Ali to nije imalo veze s onim što su mi učinili. Jednostavno smo se udaljili.

Mnoge žene odrastaju učeći da trebaju biti pristojne, izbjegavati sukobe i paziti da ne povrijede tuđe osjećaje. Može li nas želja da svima ugodimo navesti da budemo neiskreni ne samo prema drugima nego i prema sebi? Kako naučiti reći „ne” bez osjećaja krivnje?

- Da. Ako vam je najvažnije da se nitko nikada ne razočara u vas, iskrenost postaje nemoguća. Nije važno što kažete, nekome će nešto zasmetati. Kažete „U redu je” kada nije u redu, pristanete na nešto što vam smeta, a onda se nadate da će druga osoba nekako primijetiti prigovor koji ste pažljivo sakrili. To je prilično zahtjevan sustav za sve uključene.

Ne mislim da je rješenje postati bezobziran. Rješenje je vježbati jasno izražavanje uz zadržavanje ljubaznosti. „Ne mogu u subotu.” „Ne želim razgovarati o tome.” „Mogu pomoći sat vremena, ali ne mogu preuzeti sve.” Možete ponuditi iskreno objašnjenje, a da pritom ne sastavljate pravnu obranu svojeg prava na vlastite želje. Moj bi savjet bio: budite nježni prema osobi, ali čvrsti kada je riječ o samom pitanju.

I malo bih promijenio cilj: možda u početku nećete moći reći „ne” bez osjećaja krivnje. Ali možete naučiti reći „ne” i podnijeti određenu dozu krivnje. To što je netko drugi razočaran samo po sebi ne znači da ste mu dužni reći „da”.

Društvene mreže pune su savršenih brakova, sretnih obitelji, besprijekornih tijela i uspješnih života. Koliko zapravo iskrivljujemo sliku vlastite sreće? Mislite li da je ljudima danas teže nego prije priznati da su usamljeni, nesretni ili nezadovoljni?

- Društvene mreže pakao su za osjetljive ljude. Većina onoga što ondje nalazimo nije istina. Odmor se dogodio. Večera je bila divna. Svi su se smiješili. Ono što vam fotografija ne može reći jest je li tih deset minuta bilo tipično za taj odnos. Lijepa fotografija dokaz je lijepe fotografije. I to je sve.

Ali biranje onoga što ćemo pokazati nije automatski neiskrenost, rekao bih. Ljudi imaju pravo na privatnost. Nitko internetu ne duguje prijenos uživo raspada svojeg braka, a dijeljenje sretnog trenutka ne zahtijeva fusnotu sa svime ostalim što je toga tjedna pošlo po zlu. Ali moramo biti realni.

Problem nastaje kada cjelokupno iskustvo vlastitog života uspoređujemo s pažljivo odabranim trenucima iz tuđih života ili kada osjećamo obvezu da neprestano glumimo sreću jer smo je pretvorili u dio svojeg javnog identiteta. Priznati da nam je teško tada može djelovati kao da smo razočarali publiku.

Je li danas teže nego prije? Vjerojatno. I ranije su generacije bile pod velikim pritiskom da skrivaju obiteljske probleme, a danas ljudi na internetu mogu pronaći razumijevanje i podršku koji su im prije bili nedostupni. Pitanje koje bih postavio glasi: imate li nekoga s kim možete iskreno razgovarati? Ne morate tisućama pratitelja reći da ste usamljeni. Ali mogućnost da to kažete jednoj osobi kojoj vjerujete može biti vrlo važan početak.

I sada jedno osobno pitanje: jeste li ikada uvjeravali sebe da je neki odnos dobar za vas, iako ste duboko u sebi znali da nije? Koja je najvažnija istina o ljubavi, povjerenju ili ljudima koju ste naučili tek s godinama?

Kao što sam već rekao: ako se zbog nečega osjećate loše, to je loše. Naučio sam to na teži način. Naučio sam ne ignorirati svoj unutarnji osjećaj. Naučio sam i da partner koji ne želi da rastete nije dobar partner. Nije dobar za vas. Ljudi koji vas pokušavaju sputavati nisu ljudi kojima želite biti okruženi. Dvaput sam to doživio i razlog zbog kojeg bezuvjetno volim svoju sadašnju suprugu Christinu jest to što prihvaća da imam svoju misiju. Nikada me ne bi pokušala sputavati ili ograničavati na bilo koji način. Ne pokušava me promijeniti.

To što nekoga razumijete ne daje vam moć da ga promijenite. Možda shvaćate zašto se ponaša tako kako se ponaša. Možda vam je duboko stalo do svega što je proživio. Ali ta osoba i dalje mora preuzeti odgovornost za ono što će učiniti sljedeće. To ne možete učiniti umjesto nje tako da je još više volite.

To što pišem o ljudskom ponašanju svakako ne znači da sam izvan svega toga. I ja sam čovjek, što je ponekad nezgodno u mojem poslu. I volio bih da u svemu tome sačuvamo malo topline. To što postajemo mudriji u razumijevanju ljudi ne bi trebalo značiti da prema njima postajemo trajno sumnjičavi. Bolje je biti oprezan na zdrav način. Postoje ljudi koji će se pažljivo odnositi prema vašem povjerenju. Dajte si vremena da ih prepoznate i pobrinite se da i vi njima uzvratite jednakom pažnjom.