Family portrait
Getty Images
Family portrait
Getty Images

Gloria osobno

Ljubav je to: 'Meni su 34, njoj 55, svaki dan mi je sve ljepša, a ja sam njoj radost kojoj se nije nadala'

  • 13.09.2020. u 19:00

  • Autor:
    • Gloria

"Gledao sam je danima, tjednima, mjesecima...Gledao sam je kad se vraća od frizera, kad nosi vrećice iz dućana, kada ponosno sjedi sa svojom odraslom kćeri na piću. Gledao sam je i kad se umorna vraća s posla. Gledao sam je i nisam joj imao hrabrosti prići. Jer, bila mi je nedostižna", započinje svoju priču Marko iz Zagreba.

Bila je hodajući kip hrabrosti i usamljenosti. Shvaćao sam svaku njezinu boru, višak kilograma koji se ocrtavao na njezinim bedrima. Često sam gledajući u nju propitivao sebe. Je li ona malo uglađeniji tip moje majke? Sviđa li mi se ta žrtva koja je okružuje kao aureola? Vidim li u njoj sve one izgubljene poglede moje mame na koje nisam reagirao, jer sam bio dijete i ne bi me mogla čuti?

Guglao sam Edipov kompleks, tražio, čitao, ipak nisam se u tome pronašao.

 

Ta mi se žena jednostavno sviđala. Bila mi je zgodna, privlačna, kako bismo mi rekli - bila mi je napeta. Htio sam je dirati, mirisati, zagrliti. Htio sam slušati njezine priče, čuti njezin glas, htio sam joj kuhati i piti vino s njom. Htio sam ljubavni film sa sretnim završetkom. I ne, nisam ja nikakav poeta i romantičan tip. Nisam zanesenjak nerealnih snova. Ja sam običan muškarac koji se zaljubio u neobičnu ženu. Dugo je trajalo moje mučenje. Dugo sam samo gledao i upijao. I onda jednog dana, dok su joj ruke bile pune vrećica, spotaknula se i pala. Priskočio sam, pokupio naranče i prosute jogurte. Podigao sam je i otpratio do vrata. Pozvala me na kavu. Ostao sam u njezinoj kuhinji, urednoj, složenoj i mirišljavoj. Nije me ni pogledala. Stavila je kavu pred mene i nasmiješila se. Ja sam šutio.

- Dugo me već gledate...? Šokirala me njezina izravnost. Brzo sam se snašao:

- Predugo - odgovorio sam kratko uz smiješak.

- Koliko imate godina? - pitala je blago.

- 34 pune - rekao sam sa strahom.

- Ja imam 55. Ne mislite li da je to neprimjereno?

- Mislim da mi se sviđate. Jako.

I dugo - odgovorio sam, gledajući je u oči. Nisam skidao pogled. Čudio sam se kasnije svojoj hrabrosti. Šutjela je. Spremala je stvari u frižider. Ja sam pio kavu. Bilo mi je lijepo. Ta šutnja bila je jača od riječi. Kada je napunila frižider, okrenula se prema meni:

- Volite li pileći file s rižom? To spremam za večeru. Ostao sam tu noć kod nje. I sve ostale noći.Upoznao sam i njezinu kćer. Upisala je književnost tri godine nakon što sam ja diplomirao. Ema i ja (tako se zove) živimo zajedno već tri godine. Svaki dan mi je sve ljepša. Ja sam joj neka radost kojoj se nije nadala. Tako kaže, a ja joj vjerujem. Smijemo se, kuhamo, budimo se zajedno. Idemo u kino, zovemo prijatelje na večere, koje uglavnom ja kuham. Njezine prijateljice joj malo zavide, čini mi se. Moji frendovi su u početku omalovažavali taj odnos. Ali nije nas briga. Imamo jedno drugo. Ema i ja. Imamo se i trajemo. Ljubav je to...

 

Dragi naši čitatelji, šaljite nam svoje priče putem Hrvatske pošte na adresu Gloria, Koranska 2, 10 000 Zagreb ili na e-mail adresu [email protected] s naznakom ‘Gloria osobno’. Najbolje nagrađujemo!

 

Čitajte i:

Kad ljepota prođe: Umorna si od davanja sebe, zaboravila si kako izgleda da tebi netko ugodi

Ispovijest čitateljice iz Đakova: 'Snovi su postali košmari, filmovi katastrofe naša istina'

Zabava ne prestaje s godinama: Samo treba osluhnuti poriv slobode i raskinuti čvor predrasuda

Ljubav u doba korone: 'Naša lica postali su smajlići, naša ljubav raznobojna srca, a naše šale gifovi'

Zavoljeli smo slobodu, a ona ne trpi zabrane, ne da se biti sputana, ni statična, ni ista

Stvarni život zamijenila sam virtualnim i otkrila da i nije tako loš: 'Tišina je moja prijateljica'