Da se u glumi, kao u košarci, proglašavaju najkorisniji pojedinci sezone, ove bi godine najozbiljniji kandidat za tu nagradu sasvim sigurno bio Colin Farrell, 46-godišnji Irac koji je nedavno nominiran i za Oscara. Posljednjih mjeseci mogli smo ga gledati u drami "After Yang" u ulozi zabrinutog oca čija se posvojena kći sprijateljuje s androidom, a kada se ovaj počne neobično ponašati, on mora donijeti odluku koja bi mogla imati dalekosežne posljedice. Potpuno drukčiju rolu, negativca Oswalda Cobblepota, odigrao je, i to sjajno, slažu se kritičari, u novom "Batmanu" redatelja Matta Reevesa. Odličan je i u drami "Trinaest života", snimljenoj po istinitom događaju, u ulozi ronioca koji je spašavao male tajlandske nogometaše i njihova trenera zarobljene u poplavljenoj špilji Tham Luang na sjeveru Tajlanda. U svakom tom filmu Farrell je potpuno svoj - i u svakom je potpuno različit i uvjerljiv u ulozi koju glumi.
Kruna ovog impresivnog niza sigurno je film "Duhovi otoka", o dva prijatelja na zabačenom otoku na zapadu Irske i o tome što se događa kad jedan od njih bez ikakve najave i objašnjenja odluči prekinuti njihovo prijateljstvo. Za nju je Farrell dobio Zlatni globus, a nominiran je i za najprestižniju filmsku nagradu, Oscara, i to uz Austina Butlera za ulogu u filmu "Elvis", Brendana Frasera za "Kita", Billa Nighyja za "Living" i još jednog Irca, Paula Mescala za film "Aftersun".
U "Duhovima otoka" Farrell glumi s Brendanom Gleesonom, a redatelj je Martin McDonagh. Trojac je već surađivao na filmu "Kriminalci na godišnjem" iz 2008., za koji su oba glavna glumca bila nominirana za nagradu Zlatni globus, pa se Farrell okladio s Gleesonom da će, ako ijedan od njih dvojice dobije nagradu, to biti on.
I dobio je, i Zlatni globus i 20 dolara od oklade. Sad su obojica nominirani i za Oscare, u različitim kategorijama doduše - Farrell za glavnu, a Gleeson za sporednu ulogu - no, koliko je poznato, ovaj se put nisu kladili. A bez obzira na to pročita li prezenter njegovo ime na dodjeli 12. ožujka u dvorani Dolby Theatre u Los Angelesu, Colin Farrell može biti zadovoljan svojom karijerom.
Rođen je u Dublinu 1976., kao najmlađe od četvero djece Rite Monaghan i Eamona Farrella. Otac je vodio dućan zdrave hrane, a prije toga je šezdesetih godina igrao nogomet za Shamrock Roverse, kad je klub bio na vrhuncu. I njegov brat Tommy bio je član tog kluba pa je u takvom sportskom okruženju i mali Colin htio nastaviti obiteljsku tradiciju. No, roditelji su ga poslali u privatnu srednju školu Castleknock, u kojoj je glavni sport bio ragbi. Okušao se i u tom sportu, ali su mu treninzi bili previše zamorni i, osim toga, počele su ga zanimati druge stvari.
"Nekako mi je splasnuo interes za sport. U to sam doba počeo motati džointe, prvi put u životu probao pivo i otkrio djevojke, i to je bilo to. Volio sam nogomet i dalje, ali su mi djevojke bile puno zanimljivije", ispričao je kasnije. U to je doba stekao reputaciju zločestog dečka koji svako malo upada u nevolje. Tukao se s vršnjacima, bio uhićivan zbog prebrze vožnje, uživao lake droge... Roditelji su ga zato upisali u internat, poznat po krutoj, strogoj disciplini, želeći ga tako izvesti na pravi put, ali nisu uspjeli. Colin se nastavio suprotstavljati autoritetima i u novoj školi se potukao s ravnateljem pa su ga izbacili. Kad im ni to nije uspjelo, roditelji su ga na godinu dana poslali na drugi kraj svijeta, u Sydney, nadajući se da će možda sazreti u potpuno novom okruženju. Istina, u Australiji se Colin brzo snašao i stekao nove prijatelje, ali je s njima nastavio raditi isto ono što i u rodnom Dublinu - izlaziti, opijati se i drogirati. U Australiji je doživio i nešto što bi najradije zaboravio - bio je optužen za pokušaj ubojstva. Jednog muškarca netko je pretukao, zapalio i pobjegao, a policijski fotorobot nacrtan prema opisu svjedoka nevjerojatno je sličio mladom Ircu. Što je bilo još gore, on je u doba kad se to dogodilo uzeo ecstasy i ničega se nije sjećao. Srećom za Colina, prijatelj s kojim se drogirao potvrdio je da su njih dvojica bili zajedno, i to na drugom kraju Sydneyja, pa je za samo šest sati pušten na slobodu.
"Pokazali su mi fotorobot te, moram priznati, i sam bih rekao da sam to ja na crtežu. Bio sam užasnut, u jednom trenutku pomislio sam kako je moguće da sam zaista to učinio. Imao sam rupu u sjećanju i nisam mogao ni drugima, a ni sebi, tvrditi da sam nevin", ispričao je poslije.
No, u Australiji je doživio i lijepih stvari. Radio je različite honorarne poslove, družio se s raznim ljudima, pa je tako došao i do glume. Upoznao je ljude iz uličnog kazališta koji su ga nagovorili da im se pridruži pa je s njima glumio u predstavi o Nedu Kellyju, irskom pobunjeniku u Australiji.
Kad se vratio kući u Dublin, nije, doduše, nastavio s glumom jer je našao drugi hobi - ples. Majka ga je nagovorila da sa starijim bratom Eamonom ode na tečaj irskog plesa. Nije se dugo zadržao, ali je stečeno znanje iskoristio nešto kasnije i dobio posao u plesnoj radionici u noćnom klubu Docs u gradiću Limericku na zapadnoj obali Irske. U to je doba sanjao i o pjevačkoj karijeri pa se prijavio na audiciju za boy band Boyzone, koji je kasnije postao jako popularan, ali nije prošao. Zadovoljavao je osnovni uvjet, da je zgodan, ali ne i drugi - da barem malo zna pjevati.
Činilo se da mu ništa ne ide od ruke, da se nigdje ne može pronaći, da njegov život nema smisla, pa je zapao u depresiju, ponašao se autodestruktivno, a sve je bilo potencirano velikim količinama alkohola i droge. Tko zna kako bi sve završilo da uz podršku obitelji nije otišao na liječenje. Trajalo je šest mjeseci, a onda se na bratov nagovor upisao na tečaj u školi glume Gaiety u Dublinu. No, u njoj mu se nisu sviđali profesori niti njihove metode, pa se ni tu nije dugo zadržao. Prekinuo je školovanje i zarađivao kao fotomodel, a onda je 1995. dobio i prvu, doduše malu ulogu u filmu "Frankie Starlight".
Tih godina svako malo bi ga netko angažirao na filmu, no tek mu je Tim Roth dao 1999. veću, zapaženu rolu, u svom redateljskom debiju "War Zone", drami o incestu i obiteljskom nasilju u kojoj je glumio uz Tildu Swinton. Imao je sreće da ga je u tom filmu primijetio američki glumac Kevin Spacey i preporučio ga producentima filma "Jako pristojni gangsteri", a zahvaljujući njemu iste ga je godine, 2000., angažirao i moćni holivudski producent i redatelj Joel Schumacher, i to za glavnu ulogu u svom filmu "Zemlja tigrova". Bila je to rola koja je mladom Ircu omogućila vrtoglavi uspon u Hollywoodu. Sljedećih godina snimao je film za filmom: 2002. "Hartov rat" s Bruceom Willisom i "Manjinski izvještaj" s Tomom Cruiseom", 2003. "Svježa krv" i "Specijalci", 2004. "Aleksandar Veliki" s Angelinom Jolie i Jaredom Letom... Nekadašnji neprilagođeni klinac iz Dublina postao je magnet za publiku, a honorari su mu se stalno povećavali. Za "Hartov rat" dobio je 2,5 milijuna dolara, a za "Aleksandra Velikog" cijena mu se već popela na 10 milijuna dolara po ulozi.
Nisu ga, doduše, zapažali samo producenti i obožavatelji. Zgodni, mladi glumac, koji od pete do glave ima samo 169 centimetra, nedostatak visine obilato je nadoknađivao svojim šarmom. Englesku glumicu Ameliju Warner upoznao je 2000. na premijeri filma "Quills", počeli su hodati u srpnju sljedeće godine, pojavile su se glasine da su se u tajnosti i vjenčali, no do studenog su već prekinuli.
"Sve se odvijalo prebrzo. Oboje smo bili premladi za ozbiljnu vezu", objasnio je kasnije Colin Farrell. Djevojke je sljedećih godina mijenjao kao na traci. Bio je u vezi s američkim modelom Nicole Narain, pa s Britney Spears, glumicom Maeve Quinlan, navodno i s Demi Moore, nešto kasnije i s Angelinom Jolie... S modelom Kim Bordenave dobio je 2003. sina Jamesa, za kojeg se poslije ispostavilo da boluje od Angelmanova sindroma, rijetkog genetskog poremećaja koji karakteriziraju živčane i mišićne abnormalnosti, usporen intelektualni razvoj, epileptički napadaji...
"Kad je prohodao s četiri godine, počeo govoriti sa šest, bilo je to čudo. S devet godina naučio je sam jesti... To su trenuci koje nikada neću zaboraviti. I dobro je znati da vaše dijete nije jedino s tim problemom, pa sam u dogovoru s njegovom majkom odlučio javno govoriti o tome koliko sam sretan i ponosan na svojeg sina", ispričao je Farrell.
Za Jamesa se nastavio brinuti i nakon što je prekinuo s Kim Bordenave, s kojom je ostao u dobrim odnosima, no nisu svi njegovi prekidi bili glatki. Nicole Narain pokušala je 2006. iskamčiti od njega novac snimkom njihova seksualnog odnosa iz 2003., pa je sve završilo na sudu, a proces se protegnuo do 2006. kad je postignuta nagodba.
I bez te neugodne sudske trakavice, Farrell ne pamti ovo razdoblje po dobrome. Dva njegova visokobudžetna filma, "Aleksandar Veliki" iz 2004. i "Poroci Miamija" iz 2006., od kojih su producenti puno očekivali, nisu vratila uložene milijune, a i kritičarima se nisu svidjeli. Dapače, kako je zbog uloge Aleksandra Velikog posvijetlio kosu, mnogi su se zafrkavali da je to najgore blajhanje u povijesti filmske umjetnosti. Bilo je gorko otrežnjenje shvatiti da više nije najpoželjniji glumac u Hollywoodu. Vidio je to i Oliver Stone, redatelj "Aleksandra Velikog".
"Bilo mi ga je žao. Do tada su ga uzdizali do nebesa, a onda su mu se izrugivali. Htio sam mu pomoći, objasniti da je normalno u karijeri imati uspona i padova", otkrio je Stone poslije. Farrell je ponovno počeo prekomjerno piti, posegnuo je opet i za drogama pa je uslijedilo novo odvikavanje. Nije bilo lako, ali uspio se izvući. Karijera mu se oporavila, ponajviše zahvaljujući filmu "Kriminalci na godišnjem" iz 2008. Zbog njega se o njemu ponovno počelo pričati kao o sjajnom glumcu, a ne kao o temi iz žutog tiska. Uslijedio je još jedan impresivan niz uloga, podjednako u komercijalno uspješnim filmovima i hvaljenoj televizijskoj seriji "Pravi detektiv" iz 2015., ali i u "malim" filmovima koji su oduševljavali publiku u art kinima, poput "Ubojstvo svetog jelena" iz 2017. Na snimanju jednog od njih, romantične drame "Ondine" redatelja Neila Jordana, Farrell je započeo vezu s poljsko-meksičkom glumicom Alicjom Bachleda-Curuś, s kojom je u listopadu 2009. dobio sina Henryja Tadeusza, a u srpnju sljedeće godine već su bili prekinuli. No, kao i s Kim Bordenave, Colin je ostao u dobrim odnosima s majkom svoga djeteta. Henry sada ima 13 godina i provodi puno vremena s ocem.
Farrell je u međuvremeno izlazio s irskom studenticom medicine Muireann McDonnell i sa spisateljicom Emmom Forrest, koja je o njihovoj vezi pisala u svojim memoarima "Your Voice In My Head", a od 2016. najčešće ga viđaju u društvu lijepe Irkinje Kelly McNamare, koja radi kao poslovna tajnica Edgea, gitarista benda U2.
"Moja djevojka zbog posla često putuje, baš kao i ja, pa smo ponekad kao dva broda koja po noći prolaze jedan pokraj drugoga. No, uvijek uspijevamo pronaći neku luku u koju se barem nakratko možemo zajedno usidriti", opisao je njihovu vezu. Irski je glumac, čini se, pronašao srodnu dušu koja razumije da on zbog posla mora često odlaziti na lokacije diljem svijeta, baš kao što i on razumije da njegova djevojka mora ići s U2 na koncerte i turneje. A iako je jednom izjavio da je u duši još uvijek mali dječak, s 46 godina i iskustva dovoljno za pet drugih života, Farrell je dovoljno zreo da zna što mu, osim uspješne karijere, treba za sreću.