Piše: Vanja Sivro iz Karlovca
Kiša pada dok se lijeno protežem u svome krevetu. Još jedan dan izolacije zbog korone u mom domu. Danas odlučujem početi trenirati, dosta je ljenčarenja i prisilnog godišnjeg odmora. Učim, kao i svi, nove metode koje će se u budućnosti koristiti za zabavu, učenje i zaradu.
Pronalazim Zoom, skidam aplikaciju i pridružujem se zajedničkom treningu koji je pokrenuo moj trener. Imam prikladnu sportsku odjeću, čak mi je i boca za vodu spremna. Odvažno skakućem, znojim se, mučim sa sklekovima, ali nepokolebljiva sam. Pozdravljamo se svi na kraju, bilo nas je dosta. Netko je vježbao u dnevnom boravku, a oni malo sretniji u svojim dvorištima. Nakon treninga gasim računalo i razmišljam je li ovo naša budućnost.
Trebamo li se naviknuti na ovakvu mogućnost virtualnog života? Nije kao u teretani, nedostaje mi podrška trenera kada ponestane snage, nedostaju mi moji vježbači. Je li moguće živjeti bez fizičkog kontakta?
Mene raduje učenje novih vještina i stjecanje znanja i različite aktivnosti virtualnim putem. Čak potičem svoje prijatelje i obitelj na njihovo korištenje, ali ipak mi nešto smeta - tišina koja me okružuje u ovim novim životnim okolnostima. Naime, dok radim online, pišem ili treniram, tišina je moja prijateljica. A možda je ovo prilika svima nama da se okrenemo sebi i kvalitetnije razmišljamo o svim izazovima koji su pred nama.
Sada je prilika za učenje
Nakon koronavirusa ništa neće biti isto. Zato se treba uključiti u nove trendove i što je više moguće učiti nove načine komunikacije. Teško da će nešto moći zamijeniti živi kontakt gdje se direktno obraćamo i dodirujemo sugovornika, upadamo jedni drugima u riječ, gestikuliramo, ali vrijeme je da svladamo i virtualne načine komuniciranja.
Mnogi sastanci se već održavaju na taj način. Otkako je krenulo ovo ludilo s koronom, i proizvođači hrane odlučili su se na online prodaju, ali nedavno sam prvi put vidjela da putem aplikacije mogu isprobati i naočale. I opet sam se zamislila, jesmo li mi na neki način pripremljeni za ovo? Nisam pobornik teorija zavjere, ali kao da se nešto dogodilo ranije od predviđenog.
Primjećujem i to da djeca dobro podnose ovu izolaciju. Dosta dobro se snalaze u društvenom životu putem ovih novih metoda komunikacije. A raduje me što ipak traže društvo i jedva čekaju da sve ovo prođe jer im nedostaju prijatelji, kao i svakodnevna komunikacija uživo.
Često u ovim vremenima dok se hrabro nosim s izazovima raznih aplikacija i želje za napredovanjem pomislim da sam u filmu “Pobješnjeli Max”. Čujem na vijestima da Amazon zapošljava 75 tisuća ljudi i upravo mi to nešto govori o poslovima koji će biti traženi u budućnosti.
Vrijeme za razmišljanje i odluke
Nisu ove mreže tako ni loše, mada se mislilo suprotno. Čovjek sada može samostalno bez vanjskih utjecaja razmišljati i odlučivati. Zato odvažno krenite u istraživanja novih mogućnosti kao i ja, a čistu emociju i verbalnu komunikaciju teško će nešto nadmašiti. Ona je zasad rezervirana za naše ukućane.
Dragi naši čitatelji, šaljite nam svoje priče putem Hrvatske pošte na adresu Gloria, Koranska 2, 10000 Zagreb ili na e-mail adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. s naznakom ‘Gloria osobno’
Čitajte i:
Ispovijest dijabetičarke u izolaciji: Ja sam kronični bolesnik i ugrožena skupina i da, strah me je
Emotivna poruka jednog tate: 'Volio bih kada bi nam svima naša djeca bila najvažnija'
Korona i potres promijenili su joj perspektivu: 'Luksuz su za mene sad posve druge stvari'
Život s ljudima koji imaju bipolarni poremećaj: Kao djevojčica uvijek sam mislila da sam ja kriva
'Od prave spavalice - štreberice postala sam netko tko ne može odspavati noć u komadu'
Kad anksioznost udari: 'Mislila sam da mi se dogodilo najgore, no tek je tad uslijedio horor'
Ispovijest učiteljice: 'Uzmite mi plaću, samo mi dajte da se vratim u učionicu svojim učenicima'
Mnogi će se poistovjetiti: 'Više se ne preziremo, ali se ni ne sramimo reći da se razumijemo'