Naša najbolja slastičarka o školovanju u Parizu, stažu po Michelinovim restoranima i neobičnim kombinacijama u svojim desertima

„Mama je uvijek pekla kolače, a posebno pamtim prabaku koja je vješto razvlačila kore i pekla najukusnije štrudle!”, započinje svoju priču Marija Prša (24), mlada slastičarka koja je osvojila laskavo priznanje pastry chefa godine u izboru Dobrih restorana. Njezin je trijumf bio tim veći jer joj je stručni žiri, u sastavu Maše Salopek, Nike Čavlović i Petre Jelenić, priznanje dodijelio jednoglasno.

„Iza ove nagrade stoji puno rada i učenja, ulaganja i odricanja, pokušaja i pogrešaka, dugih dana i još duljih noći, ali prije svega ogromna ljubav prema onome što radim”, rekla je među ostalim Zagrepčanka, koja posljednje tri godine radi kao pastry chefica u novaljskom restoranu Boškinac. A kako se razvijala priča ove „slatke” kreativke? Već je u djetinjstvu upijala pokrete ruku svoje mame i prabake dok su izrađivale kolače. Veselo bi ulazila u kuhinju čim bi osjetila zamamne mirise vanilije, cimeta, čokoladnih krema i drugih aroma, maštajući da će jednog dana i sama biti tako spretna.

Stoga, kada je upisivala srednju školu, nije imala puno dvojbi. Odlučila se za Ugostiteljsko-turističku školu u Utrinama, tijekom koje je imala priliku odrađivati i stručnu praksu. „Sretna sam što sam dobila priliku odrađivati praksu u restoranu Dubravkin put. Uvijek govorim, da nisam bila baš tamo, nisam sigurna da li bih ostala u ovom poslu i kamo bi me put vodio. Znam koliko nas je malo kolega iz razreda zapravo ostalo u ugostiteljstvu. A što mi je Dubravkin put dao? Širenje vidika u smislu otkrivanja novih okusa i fuzija, razvio mi je ljubav prema čokoladi i općenito utjecao na razvoj moje kreativnosti”, objašnjava Marija.

Tijekom dragocjenog iskustva u zagrebačkom restoranu najviše je naučila od chefa Roberta Bašića. Nakon završetka škole jedno je vrijeme radila u slastičarnici u Zaprešiću, a godinu dana poslije chef Bašić pozvao ju je da se vrati u Dubravkin put. Upravo tijekom rada ondje prijavila se za stipendiju „Raise The Bar”, zahvaljujući kojoj se dva i pol mjeseca usavršavala na prestižnoj École Ducasse slastičarskoj akademiji u Parizu.

„Bilo je sjajno i jedno veliko, novo iskustvo. Stipendija je također pokrila smještaj, što je bilo super. Preko tjedna smo učili, a vikendi su nam bili slobodni. Najviše slobodnog vremena provodila sam s kolegicama u istraživanju Pariza, a najviše njihove slastičarnice. Tako smo isprobale i kolače chefa Cédrica Groleta, najpoznatiji po realističnim kolačima u obliku voća. Isprobale smo ih poprilično, no moram priznati da su mene više oduševili izgledom nego okusom. Čini mi se da su kreme i okusi prilično jednolični”, iskrena je Marija.

Ipak, pariška akademija donijela joj je mnogo više od novih slastičarskih znanja. Posebno ističe vrijednu edukaciju o poslovanju. Često se razgovaralo i o financijskoj strani posla – primjerice, kako osmisliti, pokrenuti i razvijati vlastiti posao. Nakon Pariza put ju je odveo na višemjesečno usavršavanje u čuveni berlinski restoran Coda, nositelj dvije Michelinove zvjezdice. „Ondje su kolege bile sjajne, susretljive i ljubazne, ništa im nije bio problem objasniti”, kaže Marija. Usavršavala se i u danskom restoranu Jordnær, dobitniku triju Michelinovih zvjezdica, kao i u belgijskom restoranu Zilte, vlasniku dvije zvjezdice. Coda joj je, kaže, ipak bila najposebnije iskustvo.

„Zanimljivo je da u Codi u izradi kolača koriste svinjsku mast, različite neobične fermentacije, jako puno povrća i rade svoju čokoladu”, govori Prša. Posljednje tri godine svoje znanje i kreativnost razvija u restoranu Boškinac u Novalji, gdje svojim desertima oduševljava goste i kolege. I ondje se poigrava neuobičajenim kombinacijama, pa u svojim desertima koristi janjeće čvarke, peršin, korabicu, morske alge i brojne druge sastojke koje ne bismo tako često očekivali pronaći u desertu.

Ispričala je da od ožujka do kraja listopada živi i radi u Novalji, sretna je jer tijekom boravka na otoku tijekom ljeta kroz jutro pronađe vremena za sebe, kavu i kupanje tako da se stigne i odmoriti. Na plažu ne ide bez dobre knjige jer jako voli čitati, od obiteljskih saga do kriminalistike. Voli se opustiti i uz serije, pogotovo trilere, ali i dokumentarce. Od listopada do ožujka vrijeme provodi u Zagrebu, gdje stalno smišlja nove slatke kreacije i gleda gdje će dalje na usavršavanje. Već je isplanirala da će slobodno vrijeme u nadolazećoj zimi provesti na putovanjima po Europi s obitelji, prijateljima i dečkom s kojim je u sretnoj petogodišnjoj vezi i koji joj je zasigurno velika podrška u radu.